Abstract | Uvod
Prevalencija autoimunog tiroiditisa i celijakije je značajno češća u djece i adolescenata oboljelih od tip 1 šećerne bolesti nego u općoj populaciji. Celijakija je u dijabetičara često asimptomatska ili oligosimptomatska, a rizik za razvoj komplikacija je proporcionalan sa vremenom izloženošču glutenu, pa je neophodna rana dijagnoza celijakije. Autoimuni tiroiditis je čest uzrok stečenoj hipotireozi koja može utjecati na metaboličku kontrolu dijabetičara, te su rana dijagnoza i terapija od naročitog značaja. Do sada nema suglasja za probir na autoimuni tiroiditis i celijakiju u djece i adolescenata oboljelih od tip 1 šećerne bolesti.
Cilj istraživanja
Utvrditi pojavnost i tijek autoimunog tireoiditisa, poremećaja funkcije štitnjače i celijakije u djece i adolescenta oboljelih od tip 1 šećerne bolesti te čimbenike rizika za njihov razvoj. Također, analizirani su utjecaj autoimunog tiroiditisa i celijakije na rast, razvoj i metaboličku kontrolu dijabetičara.
Ispitanici i metode
Istraživanje je obuhvatilo 148 djece i adolescenata s tip 1 šećernom bolešću, 50,7% muških i 49,3 % ženskih (dob 1 - 21 g.) Od 1995. g., tijekom 12 godišnjeg razdoblja, jednom godišnje je učinjen probir na autoimuni tiroiditis mjerenjem koncentracije antitireoglobulinskih (anti-TG) i antitireoperoksidaznih antitijela (anti-TPO) i funkciju štitnjače mjerenjem tireotropnog hormona (TSH) i tiroksina (T4), te probir na celijakiju mjerenjem anti endomizijalnih (EMAT) i anttijela na tkivnu transglutaminazu (tTGA). Srednje vrijeme praćenja je bilo 7±4,1 g. Na tromjesećnim kontrolama pacijentima se mjerila visina, masa i indeks tjelesne mase (BMI), bilježila se inzulinska doza, broj teških hipoglikemija te se određivao glikolizirani hemoglobin (HbA1c). Rezultati
Prevalencija autoimunog tiroiditisa u djece i adolescenata oboljelih od tip 1 šećerne bolesti je 15,5% i češći je kod ženskih ispitanika, 21,9%:9,3% (p=0,03). Srednja dob javljanja autoimunog tiroiditisa je 11,5±5,2 g. Srednja dob intervala između negativnog i pozitivnog probira na autoimuni tiroiditis je 2,5±2,3 g. Nakon 6 g. trajanja dijabetesa kumulativna incidencija autoimunog tiroiditisa je značajno viša u djevojčica (30%:15%) (p= 0,0254). Prevalencija hipotireoze je 8,1% u svih pacijenata s tip 1 šećernom bolešću, nema značajne razlike među spolovima. Prevalencija hipotireoze je 52,2% u ispitanika sa pozitivnim antitireoidnim antitijelima. Niti jedan pacijent nije razvio hipotireozu ukoliko nije imao pozitivna antitireoidna antitijela. U bolesnika s pozitivnim antitireoidnim antitijelima hipotireoza je signifikantno viša u muških ispitanika; 85,7%:37,5% (p=0,0052). Kumulativna incidencija hipotireoze u oboljelih od tip 1 šećerne bolesti nakon 3 g. od pojave povišenih antitireoidnih antitijela je 55% u svih oboljelih i značajno je češća u dječaka 85%:40% (p=0,0052). Od početka tip 1 šećerne boolesti do razvoja hipotireoze srednje vrijeme je 3,3±2,5 g. Od pojave pozitivnih antitireoidnih antitijela do razvoja hipotireoze srednje vrijeme je 1,7±1,2 g. Srednja dob nastanka hipotireoze je 12,7±5,3 g. Visina, BMI, inzulinska doza, HbA1c i učestalost teških hipoglikemija nisu se značajno razlikovali između skupine s tip 1 šećernom bolešću bez i s autoimunim tiroiditisom. Usporedba učestalosti HLA antigena DR3/DR4 te DQ2/DQ3 između skupine s tip 1 šećernom bolešću bez autoimunog tiroiditisa i skupine s tip 1 šećernom bolešću i autoimunim tiroiditsom nije pokazala statistički značajne razlike (p= 0,9 i 0,8). Prevalencija celijakije u oboljelih od tip 1 šećerne bolesti je 8,1%, sa podjednakom zastupljenošću spolova. Srednja dob pojave celijakije je 9,5 g. (raspon 3,5 – 19 g.). Srednje trajanje tip 1 šećerne bolesti do razvoja celijakije je 2,9 g. (raspon 0-15 g.). Bolesnici s tip 1 šećernom bolešću i celijakijom oboljeli su od dijabetesa u znaćajno mlađoj dobi u odnosu na oboljele od dijabetesa bez celijakije, 6,8 ± 3,1:9,9 ± 3,1; p=0,013. Kumulativna incidencija celijakije doseže vrh nakon dvije godine trajanja dijabetesa i iznosi 10% , s podjednakom zastupljenošću oba spola. Visina, BMI, inzulinska doza, HbA1c i učestalost teških hipoglikemija nisu se značajno razlikovali između skupine s tip 1 šećernom bolešću bez i sa celijakijom. Usporedba učestalosti HLA antigena DR3/ DR4 te DQ2/DQ3 između skupine s tip 1 šećernom bolešću bez celijakije i s celijakijom nije pokazala statistički značajne razlike, p= 0,85 i 0,2.
Zaključak
Utvrđena je visoka pojavnost autoimunog tiroiditisa, poremećaja funkcije štitnjače i celijakije u djece i adolescenata s tip 1 šećernom bolešću. Najviše je novooboljelih pacijenata od autoimunog tiroiditisa u vrijeme puberteta. Autoimuni tiroiditis se značajno češće javlja u djevojčica u svakoj dobi. Među pacijentima s povišenim antitireodnim antitijelima, hipotireoza je signifikantno češća u dječaka. Kumulativna incidencija celijakije doseže vrh 2 godine od početka dijabetesa, sa podjednakom zastupljenošću spolova. Nema razlike u tjelesnom rastu i razvoju te kontroli glikemije u pacijenata sa i bez autoimunog tiroiditisa ili celijakije. Naši rezultati sugeriraju godišnji probir u sve djece i adolescenata s tip 1 šećernom bolešću na antitireoidna antitijela, naročito anti-TPO, a ispitivanje TSH u onih sa povišenim antitroidnim antitijelima. Također preporučamo godišnji probir na celijakiju, naroćito u prve dvije godine nakon pojave tip 1 šećerne bolesti. |
Abstract (english) | Introduction
The prevalence of autoimmune thyroiditis and celiac disease in children and adolescents with diabetes mellitus type 1 is significantly higher than in general population. Celiac disease in diabetic patients is often asymptomatic or olygosymtomatic and the risik of developing complications is proportional to the time of exposure to gluten. Therefore, early diagnosis is essential for the prevention of complications. Autoimmune thyroiditis is a frequent cause of acquired hypothyroidism interfering with metabolic control of diabetes and early diagnosis and treatment is particularly important. However, studies assessing the risk of autoimmune thyroiditis and celiac disease are lacking and there is no consensus on screening for autoimmune thyroiditis and celiac disease.
Aim
To evaluate the frequency, natural course and potential risk factors of autoimmune thyroiditis, thyroid dysfunction and celiac disease , and their influences on growth and glycemic control in children and adolescents with type 1 diabetes mellitus.
Patients and methods
The study comprised 148 subjects (age range 1-21 years; males 51%) with type 1 diabetes. During the interval of 12 years serum levels of thyroid peroxidase (anti-TPO) and thyroglobulin (anti-TG) autoantibodies, thyroid-stimulating hormone (TSH) tyroksine (T4), anti-endomysium antibody (EMAT) and autoantibodies to tissue transglutaminase (tTGA) were screened annually. Height, weight, body mass index (BMI), glycosylated hemoglobin (HbA1c), insulin dose and the number of severe hypoglycemic episodes, were recorded every 3 months.The mean follow-up was 7±4.1 years. Results
Prevalence of autoimmune thyroiditis in subjects with type 1 diabetes was 15.5%. It was significantly higher in girls, 21.9% vs. 9.3% in boys; p=0.03. The mean age of autoimmune thyroiditis onset was 11.5±5.2 years. The mean interval between negative and positive screening was 2.5±2.3 years. Cumulative incidence of autoimmune thyroiditis after 6 years of type 1 diabetes duration was significantly higher in girls, 30% vs. 15% in boys; p=0.03. Prevalence of hypothyroidism was 8.1% with no significant differences in sex distribution. Prevalence of hypothyroidism among subjects with elevated serum thyroid antibodies was 52.2% with significant male preponderance (85.7%vs.37.5%; p=0.005). There were no subjects who developed hypothyroidism in absence of thyroid antibodies. Cumulative incidence of hypothyroidism after 3 years from the moment of thyroid antibodies appearance was 55% with significant male preponderance (85%vs.40%; p=0.005). The mean interval between diabetes onset and hypothyroidism development was 3.3±2.5 years, and between thyroid antibodies appearance and hypothyreoidism development was 1.7±1.2 years. The mean age at hypothyroidism onset was 12.7±5.3 years. There were no differences in growth and metabolic control between patients with and without autoimmune thyroiditis. There were no differences in frequency of HLA haplotyps DR3/DR4 and DQ2/DQ8 between patients with and without autoimmune thyroiditis. Prevalence of celiac disease was 8,1 %, without difference between boys and girls (58%vs.42%). The mean age at celiac disease onset was 9,5 years (range 3,5-19 y.) The mean interval between negative and positive screening was 2,9 years (range 0-15 y.). The onset of diabetes occured significantly earlier in patients who additionaly had celiac disease (6,8 ± 3,1:9,9 ± 3,1; p=0,013). Cumulative incidence of celiac disease after 2 years was 10%, without sex preponderance. There were no differences in growth and metabolic control between patients with and without celiac disease. There were no differences in frequency of HLA haplotyps DR3/DR4 and DQ2/DQ8 between patients with type 1 diabetes mellitus with and without celiac disease.
Conclusion
The results of the present study confirmed frequent occurrence of autoimmune thyroiditis, thyroid dysfunction and celiac disease in subjects with type 1 diabetes. The number of newly diagnosed subjects with autoimmune thyroiditis reached the peak at the age of puberty. Girls were significantly more predisposed to autoimmune thyroiditis at any age while amongst subjects with elevated thyroid antibodies boys developed hypothyroidism more frequently. Cumulative incidence of celiac disease after 2 years was 10%, without sex preponderance. Annual screening of thyroid antibodies in all patients with type 1 diabetes is recommended, while serum TSH level should be measured in patients with detected thyroid antibodies. Annual screening of tTGA is also recommanded, especialy in first 2 years from the type 1 diabetes onset. |