Ciljevi istraživanja: 1. izračun vrijednosti nekih kliničkih i histoloških parametara (životna dob bolesnica, intraperitonealni stadij bolesti, histološka podvrsta i stupanj zrelosti tumora te rezidualna tumorska masa) kao prediktora limfogenog tumorskog rasapa, 2. analiza svrsishodnosti limfadenektomije kao terapijskog postupka na preživljenje bolesnica, 3. prijedlog sustava vrednovanja bolesti jednostavnijeg i učinkovitijeg od postojećeg definiranog klasifikacijom iz 1985. godine, te 4. analiza DNK ploidije primarnih ovarijskih karcinoma i DNK ploidije njegovih metastaza u omentumu i limfnim čvorovima. Ispitanice i metode: tijekom 15-godišnjeg razdoblja na Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC-a u Rijeci laparotomirano je 289 žena oboljelih od raka jajnika. U 104 od njih, pored standardne operacije (histerektomija, obostrana adneksektomija, resekcija velikog omentuma) urađene su zdjelična i paraaortna limfadenektomija. Opisani su tehnika operiranja, utrošak vremena te učestalost i vrsta komplikacija pri ovoj operaciji. Analizirano je petgodišnje preživljenje bolesnica s osvrtom na sljedeće varijable: životna dob, stadij bolesti (FIGO,TNM), histološka podvrsta i stupanj tumorske diferenciranosti te rezidualna tumorska masa. Ispitana je korelacija ukupnog broja odstranjenih limfnih čvorova i limfogenih metastaza sa podregijama zdjeličnog i paraaortnog područja. Odvojeno je analizirana korelacija veličine limfnih čvorova i metastaza u njima. U 26 bolesnica protočnom citometrijom analiziran je DNK sadržaj staničnih suspenzija primarnih tumora i metastaza u omentumu i limfnim čvorovima, te njihov utjecaj na petogodišnje preživljenje bolesnica. Rezultati: kirurška tehnika zdjelične i paraaortne limfadenektomije je jednostavna i s obzirom na pojavu komplikacija prihvatljiva metoda. Utrošak vremena za zdjeličnu limfadenektomiju iznosi prosječno 21 minutu, za paraortnu iznosi 23 minute, a pojava komplikacija, najčešće krvarenja, uz iskusni kirurški tim opaža se malokad. Zahvatom se odstrani prosječno 35 limfnih čvorova. Učestalost limfogenih metastaza korelira sa stadijem bolesti: u | stadiju 12%, II stadiju 23% i III stadiju 49%. Povećana incidencija limfogenih metastaza bilježi se pri seroznim, nediferenciranim i miješanim tumorima te slabo diferenciranim tumorima. Definirali smo nezavisne statističke parametre petgodišnjeg preživljenja, a to su: životna dob, rezidualna tumorska masa te intraperitonealni stadij bolesti. Status limfnih čvorova i limfadenektomija na granici su statističke znakovitosti pa im je time određeno mjesto i uloga u liječenju ovarijskog raka. Od nas predložena klasifikacija ovarijskog raka temelji se na suvremenom shvaćanju intraperitonealne tumorske propagacije i biologije tumora. Klasifikacija se dijeli na četiri stadija, a unutar prvog, drugog i trećeg stadija još su po dva podstadija bolesti. Premda ima manji broj podstadija predložena klasifikacija po statističkoj znakovitosti ne zaostaje za standardnom od FIGO-a iz 1985. godine. Analiza DNK staničnog sadržaja primarnih tumora FIGO stadija III i IV pokazuje poput metastaza u omentumu visoku stopu aneuploidije, dok je DNK stanični sadržaj metastaza u limfnim čvorovima pretežno diploidan. Zaključak: limfadenektomija i analiza limfnih čvorova predstavlja važan i nezaobilazan segment u sveukupnom razumijevanju i liječenju bolesnica od raka jajnika, posebno onih u naizgled ranom stadiju bolesti.