Predmet je ovog rada pravo na pošteno suđenje iz 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u građanskim predmetima i to načelo nezavisnosti i nepristranosti sudova, pravo na pošteno suđenje u razumnom roku i dva neartikulirana načela pravo na pristup sudu i načelo jednakosti oružja. Načelo nezavisnosti i nepristranosti sudova te pravo na pošteno suđenje u razumnom roku načela su koja su izričito navedena u 6. Europske konvencije. njihov sadržaj je detaljno uređen sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava. Članak 6. navodi da svatko ima pravo na zakonomutvrđeni nezavisni i nepristrani sud. Europski sud prilikom razmatranja je li sud nezavisan razmatra sljedeće kriterije utvrđene svojom sudskom praksom: 1.) sastav suda i imenovanje sudaca 2.) trajanje njihovog mandata 3.) postojanje zaštite od vanjskih pritisaka i 4.) vanjski dojam nezavisnosti tijela koje odlučuje. Kada govorimo o nepristranosti smatra se da sud ne smije biti opterećen predrasudama u vezi s odlukom koju donosi. Postojanje nepristranosti u smislu čl.6., mora biti utvrđeno prema subjektivnom kriteriju, što znači na temelju osobnog uvjerenja suca koji odlučuje o predmetu, i na temelju objektivnog kriterija kojim se isključuje postojanje bilo kakve opravdane sumnje u takvo njegovo odlučivanje Pošteni sudski postupak započinje s jamstvom da pojedinac ima pravo na pristup sudu koji omogućava sve oblike sudske zaštite. Pravo na pristup sudu neartikulirano je načelo, što znači da nije izričito uneseno u tekst čl. 6. Europske konvencije. Europski sud smatra da taj članak osigurava svakomu pravo na podnošenje tužbe sudu zbog povrede njegovih građanskih prava i obveza. to pravo predstavlja samo jedan njegov dio. Tako pravo na pristup sudu obuhvaća pravo na donošenje konačne odluke u sporu i izvršenje konačnih i pravno obavezujućih odluka. Najvažnije od svih prešutnih načela iz 6. načelo je jednakosti oružja (ravnopravnosti stranaka) koje podrazumijeva da svaka stranka u postupku treba imati jednaku mogućnost iznijeti svoje stajalište i da niti jedna od njih ne smije biti u bitno povoljnijem položaju. Europski sud je utvrdio i da načelo jednakosti stranaka pred sudom podrazumijeva da stranke moraju imati jednak pristup spisima i drugim dokumentima značajnim za donošenje odluke. Nadalje u ovom radu objašnjeno je kako su Italija, Švicarska, Češka i Mađarska pokušale riješiti problem povreda načela navedenih iz čl. 6. Italija je obrađena jer je ona država koja je imala najviše povreda prava na pošteno suđenje u razumnom roku. Kako je to i veliki problem Hrvatske rješenja prigvaćena u Italiji i objašnjena u ovom radu mogla bi pomoći Hrvatskoj u rješavanju tog problema. Nadalje, obrađena je i Švicarska jer je ona država ugovomica s najmanje povreda prava na pošteno suđenje. Zatim su obrađene Češka i Mađarska jer su to države ugovomice koje su ostvarile velike pomake u zaštiti prava na pošteno suđenje i kao takve poučan su primjer Hrvatskoj. U šestom poglavlju ovoga rada iznesene su povrede prava na pošteno suđenje kroz predmete koji su se vodili protiv Republike Hrvatske pred Europskim sudom u odnosu na građanske postupke. Tako su tu objašnjeni uzroci koji su doveli do utvrđenja povreda načela nepristranosti sudova, prava na pristup sudu i jednakosti oružja kao i presude Europskog suda u tim predmetima. Također, prikazan je i način na koji je Hrvatska pokušala ukloniti takve povrede prava na pošteno suđenje. U posljednjem poglavlju ovoga rada prikazan je najveći problem hrvatskoga pravosuđa kada govorimo o povredi prava na pošteno suđenje, a to je dugotrajnost postupaka. Tako su ovdje u tri odjeljka kronološkim redom prikazane presude Europskog suda u predmetima koji su se vodili protiv Hrvatske. Podijeljene su u tri odjeljka koja odgovaraju promjenama koje je Hrvatska učinila u svom zakonodavstvu kako bi pokušala riješiti ovaj veliki problem.