Poslovanje u morskom brodarstvu odvija se u uvjetima iznimno promjenjivog i nestalnog tržišta. Visoka razina nestalnosti tržišta generira tržišne rizike u morskom brodarstvu. Problem je u tomu što u trenutku donošenja poslovne politike, ili neke poslovne odluke, brodar ne zna kakvo će biti buduće tržište. Pogotovo je dugoročna prognoza nepouzdana jer su sva tržišta na kojima brodar djeluje (vozarinska tržišta, tržišta novih, rabljenih i brodova za staro željezo) i o kojima ovisi, nestalna i kreću se u nepravilnim ciklusima. Takva neizvjesnost budućnosti unosi snažno obilježje tržišnih rizika. Tržišni su rizici, međutim, sastavni dio svake gospodarske aktivnosti, pa tako i morskog brodarstva. Pritom, što je veći rizik, veća je i mogućnost dobiti, ali i opasnost gubitka. Niskorizične poslovne odluke temeljene na 'sigurnim' opcijama odluka, rezultiraju niskim, najčešće nedostatnim prinosima. Iz toga proizlazi da su tržišni rizici neizbježni, i valja ih prihvatiti kao credo poslovanja u morskom brodarstvu. Upravo zato tržišne rizike ne treba izbjegavati. S njima se treba naučiti postupati i upravljati. U tom smislu, znanstveno utemeljenim činjenicama moguće je potvrditi da j tržišnim rizicima u morskom brodarstvu moguće upravljati polazeći od predviđanja i prognoza budućih tržišnih kretanja, temeljenih na sustavnim analizama relevantnih tržišnih čimbenika, zatim uporabom instrumenata strateškoga upravljanja tržišnim rizicima, te artikulacijom sustavnog upravljanja tržišnim rizicima kroz organizaciju poduzeća morskoga brodara. S tim u vezi, u ovoj se doktorskoj disertaciji odgovarajućim metodama definira model strateškog upravljanja tržišnim rizicima u morskom brodarstvu. Prezentirani rezultati istraživanja i spoznaje o mogućnostima strateškog upravljanja tržišnim rizicima u morskom brodarstvu značajan su doprinos kvaliteti poslovanja poduzeća morskog brodarstva, te pretpostavka za uspješno poslovanje morskih brodara. Očekuje se da će postavljeni model naići na široku primjenu kako zbog svoje jednostavnosti tako i relativno niskih troškova implementacije u sustav strateškog odlučivanja. Ipak, valja istaknuti da je stručnost korisnika ovog modela presudan čimbenik za njegovu primjenu u praksi.