Abstract | Ovaj rad nastao je u okviru poslijediplomskog studija Književnost i društveno-humanistički kontekst. Njegova središnja tema je pitanje smijeha u opusu čakavskog barda Zorana Kompanjeta. Sustavna raščlamba navlastito smjehovna opusa predmnijevala je i uvid u kompleksnu problematiku smijeha i smijehovnih oblika od antičkih vremena do suvremenog doba, kao i njihovu distribuciju u kontekstu hrvatske književnosti, posebice u razdoblju od XVI. stoljeća do 80-tih godina XX. stoljeća.
U pristupu Kompanjetovu opusu indikativnim se pokazao jedan od smjehovnih oblika - ironija koja je kao mikro i makrostrukturalni element ovog diskursa, omogućila nekoliko perspektiva s kojih je valjalo prići daljnjoj raščlambi. Prva se odnosi na elaboraciju karnevalesknih elemenata u Kompanjetovu diskursu, potom je analizirana uloga lika u oblikovanju smijeha te prezentirana sustavna raščlamba kronotopa u funkciji signala smjehovnog. U tim su se procesima pokazali značajnima elementi Kompanjetove biografije kao i autorov prevodilački rad koji prethodi njegovom jedinom dramskom djelu - komediji Šete bandjere ili Prevrtljivac.
Budući da je ovo prvi sustavniji rad posvećen književnom stvaralaštvu Zorana Komapnjeta, ukazala se potreba za istraživanjem Kompanjetove književne ostavštine, te izrade sustavnije bibliografije njegovih književnih radova kao i radova objavljenih o njegovu stvaralaštvu.
To su ujedno i razlozi zbog kojih izrada ovoga rada ne bi bila moguća bez pomoći određenih osoba.
Posebno zahvaljujem svojoj mentorici, dr. se. Katici Ivanišević, profesoremeritus, obitelji Zorana Kompanjeta, gospodinu Branku Benčiću iz knjižnice Teološkog fakulteta u Rijeci, profesoru Dušanu Prašelju iz Ustanove "Ivan Matetić Ronjgov" u Ronjgima, gospođi Josipi Brbori iz Arhiva Hrvatskoga narodnoga kazališta lvana pl. Zajca, gospođici Magdaleni Luppi iz Hrvatske drame riječkoga Kazališta, Ameli Ojdanić, prof. engleskog jezika te gospodinu Borisu Zakošeku iz Državnog arhiva u Rijeci.
Budući da je odavno poznato kako svoj vlastiti život imaju mnoga ljudska djela, osobito ona pisana, ovome su radu životni dah podarile neizmjerna strpljivost i podrška moje uže i šire obitelji. |