Cilj istraživanja: Ocijeniti biokompatibilnost tri po sastavu različita standardna stomatološka materijala za trajno punjenje korijenskih kanala na funkcije mišjih makrofaga, citotoksični učinak te antimikrobnu aktivnost. Materijal i metode: Rabljena su tri materijala za punjenje korijenskih kanala: Apexit, AH Plus i Ketac Endo. Za ocjenu njihovog učinka na makrofagnu aktivnost rabljeni su makrofazi BALB/c miševa. Miševima je u trbušnu šupljinu injiciran RPMI medij . Miševi su bili žrtvovani u vremenskim razdobljima od 2, 7 i 14 dana. Peritonealni makrofazi su sakupljani za procjenu njihove aktivnosti testovima adherencije, fagocitoze, kandidacidnim i Nitro blue tetrazolium testom (NBT). Citotoksičnost navedenih materijala ispitana je na in vitro modelu kulture mišjih fibroblasta (L 929). Materijali su inkubirani zajedno s L 929 stanicama u pločicama s 12 zdenaca u razdobljima od 1, 6, 20 i 24 sata, te se pod svjetlosnim mikroskopom promatrala promjena u broju i morfologiji stanica. Antimikrobni učinak materijala za punjenje korijenskih kanala ispitivan je uporabom testa izravnog dodira (DCT), testa difuzije u agaru (ADT) i testa preživljavanja u bujonu (BST). Bakterijska suspenzija spravljena je od sojeva: Pseudomonas putida, Serratia marcescens, Staphylococcus aureus i Candida albicans. Rast mikroorganizama ocijenjivan je u razdobljima od 1, 6, 20 i 24 sata ocjenom broja jedinica koje tvore kolonije po mi (CFU/ml). Za ADT, mjerene su zone bakterijske inhibicije oko materijala. Zdenci s bakterijskom suspenzijom služili su kao pozitivna kontrola, a zdenci s materijalom (bez bakterijske suspenzije) kao negativna kontrola. Rezultati: Sve tri vrste materijala za punjenje korijenskih kanala imale su utjecaj na aktivnost makrofaga in vitro. Ketac Endo je, u odnosu na kontrolu, u prvih 48 sati djelovao poticajno na sve ispitivane funkcije makrofaga (p :S 0,05) ali je nakon 7 i 14 dana taj učinak jenjavao. Testiranjem post-hoc testom (LSD) u ukupnom vremenskom razdoblju razlike između testiranih materijala nisu znakovite. Adherencija materijala Ketac Endo između 2. i 14. dana znakovito pada za razliku od kontrole i preostala dva materijala (p :S 0,05). Ostali materijali su u opisanom ocijenjivanom razdoblju suzbijali sposobnost adherencije i fagocitoze makrofaga, a poticajno su djelovali na sposobnost makrofaga za uništavanje Candide albicans. Usporedbom svih ispitivanih testova u Pearson-ovoj korelaciji izračunata je statistički znakovita pozitivna povezanost između indeksa fagocitoze i NBT indeksa (p :S 0,05). U dodiru sa stanicama fibroblasta, svježe zamiješani Ketac Endo i AH Plus su pokazali visoku razinu citotoksičnosti . Najmanju toksičnost pokazao je Apexit (p :S 0,05). Rezultati DCT-a su pokazali da AH Plus i Ketac Endo iskazuju značajno bolji antimikrobni učinak od Apexita kroz 24 sata (p :S 0,05). AH Plus je nakon 20 sati u potpunosti spriječio rast svih ispitivanih mikroorganizama. Uporabom ADT testa, Ketac Endo je pokazao veću zonu inhibicije bakterijskog rasta od AH Plus i Apexita. Primjenom testa BST, svježe zamiješani Apexit iskazao je snažni antibakterijski učinak, osobito prema Gram-negativnim vrstama, dok stvrdnuti Apexit nije imao nikakav inhibitorni učinak na Candidu albicans. Zaključak: Materijali za trajno punjenje korijenskih kanala utječu na funkcije makrofaga in vitro u različitim ispitivanim vremenskim periodima. Ketac Endo poticajno djeluje na etape u fagocitoznom procesu makrofaga (adherencija, fagocitoza, kandidicidna i metabolička aktivnost) do sedmog dana. Nakon toga, ove funkcije makrofaga su u opadanju (p :S 0,05). AH Plus djeluje inhibitomo na proces adherencije i fagocitoze nakon 14-og dana, ali potiče mikrobicidnu aktivnost makrofaga prema 14-om danu (p :S 0,05). Apexit smanjuje sposobnost adherencije i fagocitoze makrofaga tijekom inkubacije. Kandidicidna aktivnost također je u opadanju (p :S 0,05). Najsnažniji antimikrobni učinak u testu izravnog dodira (DCT) i testu difuzije u agaru (DCT) ispoljavaju Ketac Endo i AH Plus, a Apexit najslabiji. Utjecajem na živu stanicu i funkcije makrofaga, ovi materijali u kliničkim uvjetim mogu stoga utjecati na funkcije u procesu cijeljenja periapeksnog tkiva.