Uvod: Rani probir bolesnika sa stenozom karotidnih arterija kao i poslijeoperacijsko praćenje učinaka liječenja trombendarekterektomijom (CEA od engl. carotid endarterectomy) ili endovaskularnim liječenjem (CAS od engl. carotid artery stenting) poradi rane detekcije restenoza karotidnih arterija od ključne je važnosti u primarnoj i sekundarnoj prevenciji moždanog udara. Endotelna disfunkcija (ED) je neizostavna, prodromalna faza u začecima razvoja aterosklerotskog procesa. Ateroskleroza je prema većini današnjih teorija degenerativna bolest s upalnom sastavnicom, koja je etiopatogenetski obilježena s jedne strane imunosnim mehanizmima a s druge strane disfunkcionalnošću endotela. Brojni dokazi podupiru hipotezu da različiti medijatori, poput adhezijskih molekula, citokina i kemokina jesu uključeni u započimanje i napredovanje aterosklerotske lezije. U ovim procesima velik značaj ima monocitni kemotaksijski protein (MCP-1) i njegov receptor CCR2, stoga MCP-1 možemo smatrati jednim od najranijih pokazatelja endotelne disfunkcije. Isto tako brojna istraživanja na životinjskim modelima dokazala su proaterosklerotska svojstva interleukina-18 (IL-18). Proliferacija krvožilnih glatkih mišićnih stanica (SMC od engl. smooth muscle cells) uzrokom je restenoza, a novije studije ističu važnost uloge IL-18 u migraciji SMC u aterosklerotskoj leziji. Cilj istraživanja: Osnovni cilj bio je utvrditi prognostičku vrijednost odreĊivanja MCP-1 i IL-18 u sistemskoj cirkulaciji te izražaj MCP-1 na aterosklertoskim plakovima koji su dobiveni tijekom CEA, s ciljem ranog probira bolesnika s povećanim rizikom za razvoj rane restenoze karotidnih arterija. Ispitanici i metode: Uključili smo ukupno 75 bolesnika sa stenozom karotidne arterije koji su prema kliničkim simptomima podijeljeni u dvije podgrupe i to u asimptomatske bolesnike (45 bolesnika) i simptomatske bolesnike (30 bolesnika). Bolesnici su po učinjenoj CEA stenozirane karotidne arterije ultrazvučno praćeni po algoritmu 7 dana, 30 dana i 90 dana radi ranog utvrĊivanja razvoja restenoze karotidne arterije. Koncentracija MCP-1 i IL-18 u serumu bolesnika odreĊena je ELISA metodom (KIT V Quantikine, Invitrogen,CA), a postupak je proveden prema zadanom protokolu 0. dan (prijeoperacijski), 2. dan i 90. dan od CEA. Izražaj MCP-1 na aterosklerotskim plakovima utvrĊivao se imunohistokemijskom metodom te semikvantitativno procjenjivan s obzirom na intenzitet obojenja. Rezultati: Prijeoperacijska koncentracija MCP-1 u serumu bolesnika sa stenozama karotida i u bolesnika s restenozom karotida statistički su značajano više od koncentracija izmjerenih u serumu kontrolne skupine zdravih osoba. UtvrĊena je statistički značajna razlika izmeĊu skupina bolesnika sa stenozom i restenozom podijeljenih u skupine s urednim i povišenim vrijednostima MCP-1 u plazmi koji je odreĊivan 0 dana (prijeoperacijski) te 90-tog dana od CEA. U bolesnika sa stenozama karotidnih arterija MCP-1 je u pozitivnoj korelaciji s omjerom obujma stuka i bokova, koncentracijom glukoze u plazmi, kolesterola i triglicerida što ukazuje na pozitivan meĊuodnos parametara metaboličkog sindroma. Izražaj MCP-1 na endotelnim i upalnim stanicama plaka u asimptomatskih i simptomatskih bolesnika nije bio statistički značajno različit. MeĊutim, analiza plakova skupine bolesnika sa stenozom karotida u odnosu na bolesnike s restenozom pokazala je statistički značajnu razliku u izražaju MCP-1. Razina IL-18 nije se statistički značajno razlikovala izmeĊu bolesnika sa stenozom i onih u kontrolnoj zdravoj skupini. U našim rezultatima statistički značajno bila je povišena serumska razina IL-18 samo prijeoperacijski u odnosu na one koji su razvili restenozu. Pored visine i težine ispitanika IL-18 je u pozitivnoj korelaciji s brojem monocita i limfocita u krvi bolesnika sa stenozom karotidnih arterija što govori u prilog prirode IL-18 kao proupalnog biljega. Zaključak: Ovi rezultati jasno su pokazali prognostičku vrijednost odreĊivanja razine MCP-1 i IL-18 u serumu kao i izražaja MCP-1 na aterosklerotskim plakovima u bolesnika sa stenozom karotida budući da se već prijeoperacijski te po učinjenoj CEA može sa velikom sigurnošću prepoznati bolesnike u kojih je potrebno intenzivnije praćenje ultrazvukom radi ranog probira onih s prijetnjom razvoja restenoze.