Ovaj diplomski rad istražuje područje biomimetike u dizajnu tekstila posebno se fokusirajući na primjenu u svrhu stvaranja inovativnih uzoraka pletiva koji oponašaju forme pronađene u prirodi. Istražujući integraciju biomimetičkih principa u pletenje, ovaj rad ima za cilj rasvijetliti inovativne i održive mogućnosti koje se pojavljuju kada priroda postane mentor dizajna. Rad nadalje obrađuje integraciju biomimetičkih načela u uzorke pletiva što može dovesti do razvoja jedinstvenih tekstura, oblika i površina. Načela ću isprva objasniti na temelju usporedbi s formama koje pronalazimo u prirodi, a zatim i radova umjetnika poput Neri Oxman, poznate dizajnerice i arhitektice, koja istražuje raskrižja između prirode i tehnologije Iris Van Herpen, poznate po svojim avangardnim modnim kreacijama, koja često crpi inspiraciju iz organskih oblika pronađenih u prirodi i japanskog pionira pletiva, Isseya Miyakea. Ovo istraživanje pletaćih tehnika temelji se na nizu varijacija inspiriranim poroznim strukturama iz prirode, s posebnim fokusom na drvene i botaničke uzorke promatrane kroz mikroskopske leće. Kolekcija uzoraka pletiva izrađena je na ravnopletačem stroju i svi uzorci su napravljeni korištenjem obje iglenice, što ih čini dvostranim kulirnim pletivima.