Od roĎenja čovjek svojim osjetilima lakoćom upija ţivotnu sredinu u kojoj se nalazi te joj se prilagoĎava i ostvaruje svoj ţivotni smisao. Prvi osjet koji čovjek razvije i onaj koji posljednji nestaje je sluh. Već dijete u majčinoj utrobi svojim sluhom počinje zapaţati zvukove poput majčina glasa. Gotovo ne postoji trenutak u kojem osjet sluha moţemo isključiti iz ţivotnih funkcija. Skoro sve pojave i procesi ţivotne sredine proizvode odreĎeni zvuk, bio on visoke razine ili jedva čujan. Osim što zvuk čovjeku donosi razne sposobnosti poput komunikacije ujedno ga i ometa stvarajući buku. Buka su svi ţeljeni ili neţeljeni zvukovi, neovisno o razini, koji ometaju čovjeka. Ako zvuk na rock koncertu ne ometa čovjeka u publici tada ne govorimo o buci. Nasuprot navedenome, ako otkucaj sata ometa čovjeka, tada isti za njega predstavlja buku. Razvojem industrije, tehnologije i prometa čovjek se sve više susreće s neţeljenim zvukovima koji utječu na njegovo zdravlje. Neţeljenu buku moguće je kontrolirati i tako umanjiti njen negativan učinak. Kontrola buke najčešće se provodi apsorpcijskim materijalima, a najbolji su doprinos apsorpciji zvuka upravo akustični tekstilni materijali. Tematika ovog rada je pribliţiti i upoznati ulogu i svojstva akustičnih materijala u apsorpciji i kontroli zvuka. Primjena prirodnih i umjetnih tekstilnih materijala u apsorpciji i kontroli zvuka je raznolika, a najveći uspjeh je u korištenju recikliranih tekstilnih materijala.