Pojmom tehnički tekstil označavaju se svi tekstilni proizvodi u linearnom, plošnom ili trodimenzionalnom obliku koji se ne koriste u konvencionalne svrhe. Medicinski tekstil posebna je podskupine tehničkog tekstila koja u zadnjih par desetljeća bilježi veliki porast. Teorijski dio ovoga rada bavi se objašnjenjem medicinskog tekstila, podjelom u 4 skupine koje obuhvaćaju higijenske materijale, materijale za implantate, materijale za izvantjelesnu primjenu i materijale koji služe kao podloga za apliciranje lijekova. S obzirom na to da su vlakna neizostavan dio bilo kojeg tekstilnog materijala, u svakoj podskupini se navode ključni tipovi vlakana koji se koriste u izradi određenih proizvoda i u nekim dijelovima su opisani proizvodni procesi dobivanja tih proizvoda. Superupijajući polimeri (SAP) su materijali koji imaju mogućnost upijanja i zadržavanja velikih volumena tekućina, bilo to da se radi o vodi, raznim otopinama ili tjelesnim tekućinama i radi tog svojstva neizostavna je gradbena jedinica proizvoda u svim skupinama medicinskog tekstila. U teorijskom dijelu ukratko su opisani procesi dobivanja SAP-a, svojstva koja su karakteristična za tu vrstu materijala poput kapaciteta bubrenja i mehanizama. Opisana je njihova primjena u medicini dok se u eksperimentalnom dijelu ispituju svojstva superupijajućeg vlakna (SAF) 141/6/10 proizvođača Technical absorbents kroz 4 metode ispitivanja (kapacitet apsorpcije, brzina prelaska u gel stanje, kapacitet zadržavanja tekućine (CRC) i mogućnost upijanja umjetnih tjelesnih tekućina). Svaka od metoda prvo se se predstavlja kroz teoriju i sam postupak ispitivanja, a na kraju rada su prikazani rezultati tih ispitivanja popraćeni odgovarajućim komentarima.