Lan je biljka koja tradicionalno dobro uspijeva na području Europe. Nastojanja za revitalizacijom uzgoja lana u Hrvatskoj i zemljama okruženja su velika, a pritom se, osim u uzgoj predivog lana, dosta ulaže i u uzgoj sjemenskog lana, veoma cijenjene sirovine za dobivanje ulja visokih nutritivnih vrijednosti. Kako se zbog iznimne otpornosti na vlačna opterećenja i relativno male specifične gustoće, za ojačanje polimernih kompozita najčešće koriste tehnička vlakna iz stabljike predivog lana, postavlja se pitanje primjenjivosti vlakana dobivenih iz stabljika sjemenskog lana koje se u Hrvatskoj i zemljama okruženja u pravilu neiskorištene odbacuju odn. zbrinjavaju zaoravanjem ili spaljivanjem. Stoga je u radu provedena karakterizacija tehničkih vlakana autohtonog slovenskog sjemenskog lana (izvor Bela Krajina), u svrhu utvrđivanja primjenjivosti za ojačanje polimernih biokompozitnih materijala. Nakon maceracije koja je provedena rošenjem na polju, sušenja, stupanja i grebenanja, dodatnim češljanjem su izdvojene četiri duljinske skupine vlakana. Na vlaknima svih duljinskih skupina utvrđena je duljina, finoća i vlačna svojstva metodom pojedinačnog mjerenja. Definirana je i količina vlage u vlaknima te primjenom optičkog mikroskopa analizirana morfologija vlakana. Dodatno je provedena spektroskopska FTIR i termogravimetrijska analiza svih uzoraka. Provedenom analizom nisu utvrđene značajne razlike između pojedinih duljinskih skupina vlakana sjemenskog lana. Utvrđena je zadovoljavajuća termostabilnost, morfološka i mehanička svojstva vlakana i potvrđena njihova primjenjivost za ojačanje biokompozita.