Tekstilno vlakno lana danas se upotrebljava, osim u tekstilne svrhe, kao izolacijski materijal u obliku netkanog tekstila i kompozitnih materijala koji nalaze primjenu u automobilskoj industriji, brodogradnji, građevinarstvu i dr. pri čemu uspješno nadmašuju do sada korištene materijale kao npr. staklena vlakna. Kao takvi proizvodi često su izloženi intenzivnijem djelovanju mikroorganizmima jer se nalaze u izrazito povoljnim uvjetima za njihov razvoj (toplina, vlaga, mrak). Stoga se na tekstilije postavljaju novi zahtjevi a između ostalog i relativno visoka otpornost na djelovanje mikroorganizama. Laneno vlakno ima sva ona poželjna svojstva potrebna za izradu kompozitnih materijala: relativno visoku toplinsku otpornost, malu sklonost deformaciji, a zbog specifične morfologije ima dobra adhezijska svojstva. Jedan od rijetkih nedostataka lanenog vlakna je osjetljivost prema mikroorganizmima. Kako je poznato oštećenjima mikroorganizmima više su podložna prirodna vlakna, a osobito celulozna kao što su pamuk, lan, kudjelja a i proteinska vlakna pri čemu dolazi do njihovog nepovratnog oštećenja pa čak i razgradnje. Uvjeti koji omogućavaju razvoj mikroorganizama su toplina, povišena vlažnost te svakodnevna upotreba i skladištenje tekstilija u okolini gdje nema strujanja svježeg zraka. Zadatak rada je ispitati utjecaj konstrukcijskih parametara na biorazgradivost lanenih vlakana metodom zakapanja u zemlju. U tu svrhu, odabrani su uzorci lanenih vlakana u obliku vlakana, pređe i tkanine koji su podvrgnuti biorazgradivosti u stvarnim uvjetima u vremenskom razdoblju od 10, 15 i 20 dana. Utjecaj konstrukcijskih parametara na biorazgradivost lanenih vlakana ocjenjivana je mjerenjem i međusobnim uspoređivanjem promjena fizikalno-mehaničkih svojstava, a ovisno da li se radi o lanenim vlaknima, pređi ili tkanini.