Rad na predstavi Rikard III u četvero počeo je nužnom adaptacijom Shakespeareove povijesne tragedije Kralj Rikard III kako bi se to veliko Shakespeareovo djelo moglo izvesti kao predstava sa samo četiri glumaca. Rad na predstavi Rikard III u četvero može se tako podijeliti na dvije velike cjeline. Prva je rad na testu (rad „za stolom“ i adaptacija teksta), a druga je realizacija na sceni (sami čin igre). No, i jedna i druga cjelina postojale su iz razloga da se radi na zadatku kreiranja uloge. S obzirom da je cijeli projekt/predstava Rikard III u četvero zamišljen, prije svega, kao čisto glumačka predstava, ovaj segment rada na njoj meni je bio izuzetno važan, jer kada nema režijskog koncepta i takvih datih okolnosti u kojima se stvara, onda je glumački aparat presudan u realizaciji predstave. Kostimi su samo u naznaci, scenografija je jednostavna i apstraktna, prema tome, sve počiva na igri. U prvom planu su karakteri, time se sve prenosi publici. Predstava je izvedena u osječkoj Barutani, koja je za ovaj komad izuzetno zanimljiva (njezina arhitektura te dojam i atmosfera kojom zrači). Sve ostalo počivalo je na igri četvero glumaca koji dočaravaju promijene prostora, rade velike transformacije, igraju gotovo sve što se da odigrati bez izvanjskih pomagala kao što su kostimi i scenografija.