| Abstract | Ovaj diplomski rad prikazuje pojavnost i utjecaj elemenata usmene književnosti na djela suvremene hrvatske dječje proze. U radu se najprije navode glavne karakteristike, vrste i oblici usmene i pisane književnosti uz isticanje razlike govorenog i pisanog jezika. Nadalje se razmatra interferentni odnos dviju književnosti: od prvih komunikacijskih izvedbi usmenoknjiževnih oblika između izvođača i slušatelja ostvarenih govorom ili pjevanjem i ranih zapisanih usmenoknjiževnih tekstova, preko srednjovjekovnih dokumenata i prvih hrvatskih pjesama, epova i romana, sve do pisanih djela suvremenog doba u kojima je vidljiva izrazita povezanost usmene i pisane književnosti. Ističe se intertekstualnost kao stvarna prisutnost usmenoknjiževnih modela u starijoj i suvremenoj dječjoj prozi. Dječja književnost nalazi obilje dodirnica s usmenoknjiževnim vrstama na razini teme, fabule, stila i likova. Dobrota i optimizam česti su idejno-tematski elementi usmenoknjiževnog oblika bajke, a roman Čarobni prosjak autorice Sunčane Škrinjarić oslanja se na njih, unatoč tragičnom završetku. Zvjezdana Odobašić u romanu Čudesna krljušt koristi neke usmenoknjiževne motive poput snova, moći, ptica, ljepote i mladosti uz naglasak na arhetipskoj temi pobjede dobra nad zlim. Nada Iveljić u zbirci Vodenica Sokolica prikazuje fantastične i antropomorfizirane likove, kao i one iz starih predaja. U bajkovitoj zbirci Lonac za čarolije autorice Vjekoslave Huljić, uz fantastične likove pojavljuju se antropomorfizirane životinje, biljke i pojave iz prirode. U fantastičnoj priči Čarobnjak Višnja Stahuljak prepliće realnu i fantastičnu fabularnu zbilju potrebnu djeci u odrastanju. Tri fabularne niti, povijesna, realna i bajkovita, prisutne su u Vili Velebita Tihomira Horvata. Tekst prikazuje interpoliranje bajke u roman s domoljubnom tematikom i alegorijom vile kao zaštitnice svih Hrvata. Na stilsko-jezičnoj razini, Branko Hribar u roman Adam Vučjak ili Knjiga o prijateljstvu unosi neke usmenoknjiževne oblike i ostvaruje ludičke igre riječima, dok se Dubravko Horvatić u romanu Junačina Mijat Tomić poziva na usmenoknjiževne elemente legende, epske pjesme i tradicijskih običaja. U zaključnom dijelu promatra se uloga usmenoknjiževnih modela u suvremenoj dječjoj prozi. |
| Abstract (english) | This master's thesis presents the incidence and influence of the elements of oral literature on the works of contemporary Croatian children's prose. Firstly, the thesis outlines the main characteristics, types and shapes of oral and written literature, highlighting the difference between spoken and written language. The interfering relationship between the two phenomena is also discussed: from the first communicative performances of oral literary forms between performers and listeners made by speaking or singing, through medieval documents and the first Croatian songs, epics and novels, all the way to the writings of the modern age in which there is a visible connection between oral and written literature. Intertextuality is emphasized as the actual presence of oral literary models in older and contemporary children's prose. Children's literature has an abundance of oral literary touches at the level of theme, fabule, style and characters. Goodness and optimism are often thematic elements of the oral literary form of fairy tale and Čarobni prosjak by Sunčana Škrinjarić inherits it, despite the tragic ending. Zvjezdana Odobašić uses some oral literary motives of dreams, power, birds, beauty and youth with an emphasis on the archetypal theme of victory, good defeating evil in Čudesna krljušt novel. Nada Iveljić in the collection of Vodenica Sokolica presents miraculous and anthropomorphized characters as well as those from old traditions. In the fairy-tale collection of Lonac za čarolije by Vjekoslava Huljić, with miraculous characters appear anthropomorphized animals, plants and natural phenomenons. Višnja Stahuljak intertwines the real and miraculous fabular reality needed for children in upbringing in fantastic Čarobnjak novel. Three fabular threads are present in Vila Velebita by Tihomir Horvat, the historical, the realistic and the fairy-tale one. The text depicts the interplay of fairy tales in a novel with a patriotic theme and the allegory of the fairy as the protector of all Croats. At a stylistic-language level, Branko Hribar introduces some oral literary forms and achieves ludic game words in Adam Vučjak ili Knjiga o prijateljstvu novel, while Dubravko Horvatić refers to the oral literary elements of legends, epic songs and traditional customs in Junačina Mijat Tomić novel. In the concluding part, the role of oral literary models in contemporary children's prose is observed. |
