Općina Radoboj smještena je na prigorju Strahinjčice u sjevernom dijelu Hrvatskog Zagorja. Dio je Krapinsko – zagorske županije, a u njenom su okruženju grad Krapina te općine Jesenje, Mihovljan i Novi Golubovec. Naselja : Radoboj, Bregi Radobojski, Gorjani Sutinski, Gornja Šemnica, Jazvine, Kraljevec Šemnički, Orehovec Radobojski, Strahinje Radobojsko, Kraljevec Radobojski. Radobojski krajolik je vrlo lijep, prirodno zanimljiv te gospodarski značajan. Bujna prirodna bogatstva svojom će nezaboravnom pojavom zaokupiti posjetiteljevu maštu sa stepenastim proplancima, koji se kao prirodna zaštita propinju oko Radoboja. Učinit će mu se da promatra uzburkano more zelenih zaobljenih valova, nanizanih u višebojnoj slikovitosti. Taj osjećaj oduševljava čovjeka i rasterećuje ga njegovih svakodnevnih briga pa Zagorci kažu : „Tu se najde mira i spokoja“. Govor Radoboja spada u I. skupinu kajkavskih govora, odnosno u zagorsko- međimursku skupinu. Lončarić je tu skupinu podijelio na dijalekte, a radobojski govor spada u bednjansko - zagorski dijalekat. U ovom radu pokušat ću približiti neke specifičnosti radobojskog govora, većinom se oslanjajući na rječnik Viktora Crneka, „Kaj ne bi pozabili“, glazbenog pedagoga i skladatelja, zaljubljenika u kajkavski izričaj rodom iz Radoboja, u kojem je tijekom više od trideset godina marljivo skupljao riječi s namjerom da se od zaborava pokušaju spasiti kajkavske riječi koje su danas već zaboravljene ili je samo pitanje vremena kada će nestati iz upotrebe i biti zamijenjene drugima. Rječnik sadrži oko 2600 riječi, od kojih sam ja izabrala one najupečatljivije te kojih se danas već rijetko tko sjeća. Kao veliki zaljubljenik u svoj rodni kraj te u želji za očuvanjem djelića kulturne baštine, odlučila sam istražiti govor rodnog kraja te ga pretvoriti u ovaj diplomski rad.