| Abstract | Tradicionalna kultura učenja usmjerena na nastavnika (učitelja), nastavni sadržaj,
plan i program, stjecanje gotovih, činjeničnih, znanja te pasivno učenje reorganizira
se u novu kulturu učenja i nove oblike učenja. Nova kultura učenja relativno je nov
pojam, iza kojeg stoje brojne publikacije pokušavajući ga definirati. Ono što se sa
sigurnošću može reći jest da nova kultura učenja podrazumijeva elemente
cjeloživotnog, samoorganiziranog i samoupravljanog učenja. Kako bi se pokušao
definirati pojam nove kulture učenja, u ovom diplomskom radu prikazat će se
interdisciplinarno tumačenje pojma kultura učenja. Postoje vrlo različite perspektive,
a samim time i različite definicije tog pojma. Ponekad je to vrlo ograničena tema, pri
kojoj se koriste određene mikrodidaktičke metode ili elektronički mediji koji su već
izjednačeni s takozvanom novom kulturom učenja. Katkad se radi o sveobuhvatnim
konceptima koji utječu na razvoj nastave i učenja u organizacijama ili čak u našem
cijelom društvu. Nadalje, ukazat će se na obilježja nove kulture učenja i novih oblika
učenja te povijesni okvir kulture učenja. Značajna obilježja nove kulture učenja
karakteriziraju nastavu usmjerenu na učenika, stoga su u središtu motivacija,
aktivnost, neovisnost, samokontrola i samoorganizacija, kao i zajedničko učenje i
zajednički rad. Upravo ta obilježja nove kulture učenja pokušavaju se ostvariti novim
oblicima učenja kako bi se ostvarila dominacija učenika u procesu nastave, odnosno
učenja. Potiče se aktivno umjesto pasivnog učenja i slušanja. Samoorganizirano
učenje također dobiva na većoj važnosti, kao i personalizirano učenje, pri kojem se
obrazovni sadržaj prilagođava sposobnostima učenika. Nakon toga oblikuje se
zajedničko učenje, čija se struktura poticanja suradnje manifestira u aktivnijem i
većem angažmanu učenika. Naposljetku, kada najviše treba, sve se više razmatra
kombinirano učenje, odnosno hibridan pristup koji kombinira učenje u školi i učenje
na daljinu.
Na kraju ovoga teorijskog diplomskog rada navest će se i objasniti
implikacije te ukazati na recentne trendove u obrazovanju u sklopu nove kulture
učenja |
| Abstract (english) | The traditional culture of learning focused on the teacher, teaching content,
curriculum, acquisition of finished, factual, knowledge and passive learning is
reorganized into a new learning culture and new forms of learning. New learning
culture is a relatively new concept, behind numerous publications trying to define it.
What can be said with certainty is that the new culture of learning implies elements
of lifelong, self-organized and self-managed learning. In order to try to define the
concept of a new learning culture, in this thesis, an interdisciplinary interpretation of
the concept of learning culture will be presented. There are very different
perspectives, and therefore different definitions of the term. Sometimes it is a very
limited topic, using certain microdidactic methods or electronic media that are
already equated with the so-called new learning culture. Sometimes these are
comprehensive concepts that influence the development of teaching and learning in
organizations or even in our entire society. Furthermore, the characteristics of the
new learning culture, new forms of learning and the historical framework of the
learning culture will be pointed out. Significant features of the new learning culture
characterize student-centered teaching and learning with the focus on motivation,
activity, independence, self-control and self-organization, as well as cooperative
learning and cooperative work. It is precisely these characteristics of the new
learning culture that try to achieve with new forms of learning where the domination
of students in the process of teaching or learning is tried to be achieved. Active
learning is encouraged, insted of passive learning and listening. Self-organized
learning is also gaining in importance, as is personalized learning, in which
educational content is adapted to students' abilities. Then, cooperative learning is
formed, whose structure of encouraging cooperation is manifested in more active and
greater engagement of students. Finally, when most needed, it is increasingly being
considered on blended learning, a hybrid approach that combines school learning and
distance learning.
At the end of this theoretical thesis, the implications will be stated and
explained, as well as recent trends in education within the new learning culture. |
