Prema državnom pedagoškom standardu dječji vrtić je ustanova u kojoj se provode organizirani oblici izvanobiteljskog odgojno – obrazovnog rada, njege i skrbi o djeci predškolske dobi. Istraživanja su pokazala da je polazak u jaslice kako za djecu, tako i za roditelje vrlo stresan period u kojem se susreću s mnogobrojnim izazovima. Dijete dolazi iz poznatog roditeljskog okruženja u zajednicu gdje boravi s većim brojem djece u potpuno novoj sredini. Kako bi se ovaj stresan period za roditelje i dijete što više olakšao, bitno je s roditeljima razgovarati i informirati ih o procesu prilagodbe te o općim informacijama o odgojno – obrazovnoj ustanovi. U ovom je periodu roditeljima potrebna potpora, a odgojitelj svoju profesionalnu podršku roditeljima daje kroz razne oblike suradnje kao što su roditeljski sastanci, individualni razgovori i svakodnevna razmjena informacija. Odgojitelj i roditelj na taj način razvijaju partnerski odnos kao temelj daljnje suradnje, te odgojitelj svojim djelovanjem može odgovoriti na roditeljske zahtjeve za podrškom (Višnjić Jevtić, Visković, Rogulj, Bogatić i Glavina, 2018). Za potrebe ovog rada provedeno je istraživanje putem online anketnog upitnika. Online upitnik se sastoji od 33 pitanja, 6 tematskih cjelina i 2 demografske varijable. Cilj ovog istraživanja je samoprocjena stresa roditelja djece u jaslicama. Rezultati istraživanja pokazuju da je većina roditelja pod blagim stresom, a varijable koje im izazivaju najviše stresa su odvajanje od djeteta, odnos odgojitelja prema djetetu, zdravlje djeteta i odnosi u obitelji. Većina roditelja odgovorila je da se razina stresa s vremenom uglavnom ili smanjila ili da je stres u potpunosti nestao. Ove informacije veoma su važne kako bi odgojitelji uvidjeli strahove roditelja i kako bi razvili kvalitetnu, otvorenu i obostranu komunikaciju koja je ujedno i ključ uspješne suradnje.