Igra je aktivnost svojstvena za period djetinjstva te je neizostavan dio dječje svakodnevice. Prema mnogim istraživanjima, igra potiče holistički razvoj te pomoću nje dijete usvaja brojne vještine i spoznaje. Osim toga, igra je u korelaciji s pozitivnim emocijama i osjećajem ugode te je usko povezana s razvojem prijateljstva i prosocijalnih ponašanja. Ona može započeti spontano ili je aktivnost organizirana od strane odgojitelja/ učitelja. Cilj ovoga rada je utvrditi zajedničke karakteristike igara koje su preferirane u pojedinom razvojnom stadiju (dobnoj skupini) te frekventnost implementacije određene skupine igara u sklopu odgojno-obrazovnih ustanova. U istraživanju je sudjelovalo sto odgojno-obrazovnih djelatnika (učitelja i odgojitelja). Podatci su prikupljani pomoću anonimnog upitnika mrežnim putem. Rezultati vezani uz ranu i predškolsku dob su pokazali da se u jasličkoj dobi najviše koriste igre u kojima je važan ritam i ponavljanje, a u kasnijim razdobljima socijalna komponenta igrovne interakcije ima veću ulogu. S vremenom se razvija složenost igara te simboli i pravila u igri postaju sve važniji. U periodu primarnog obrazovanja sportske igre imaju sve veću ulogu. Istraživanje je pokazalo kako je preferencija korištenja igara lovljenja, skrivanja te igara s brojalicom opada kako dob učenika raste. U trećem i četvrtom razredu popularnije su momčadske i natjecateljske igre. Prikupljeni podatci su ukazali na to da je najčešće korištena skupina igara s rukama, a igra s pikulama je najmanje korištena (od ponuđenih skupina igara). Ovaj rad sadrži pregled razvojnih razdoblja relevantnih za kontekst ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te primarnog obrazovanja u korelaciji sa sažetim opisom igara koje su ispitanici pridružili određenoj dobnoj skupini.