U današnjem svijetu vrlo je važno baviti se tjelesnom aktivnošću. Postoji velik izbor rekreativnih aktivnosti te se mnogi odlučuju za ples kao jednu od njih. Postoje različiti motivi koji ljude pokreću na bavljenje tjelesnom aktivnošću pa tako i na bavljenje plesom. Pojava pandemije COVID-19 rezultirala je uvođenjem epidemioloških mjera poput održavanja razmaka te zabrane treniranja u zatvorenim prostorima što je utjecalo i na plesače. Cilj rada je utvrditi je li pandemija COVID-19 utjecala na motivaciju rekreativnih plesača za bavljenje plesom. Želi se utvrditi je li se motivacija rekreativnih plesača za bavljenje plesom promijenila (smanjila ili povećala) tijekom pandemije u odnosu na razdoblje prije pandemije, je li se promijenilo vrijeme plesne aktivnosti te je li došlo do promjene motiva koji ih pokreću na bavljenje plesom. U istraživanju su sudjelovala 132 rekreativna seniorska plesača u Republici Hrvatskoj. Koristio se online anketni upitnik koji se sastojao od sociodemografkskih podataka, pitanja vezanih uz motivaciju koja se odnose na subjektivnu procjenu ispitanika te upitnika „The Motives for Physical Activity Measure – Revised, MPAM-R“ (Ryan i sur., 1997). Rezultati su pokazali da se motivacija za bavljenje plesom smanjila isto kao i vrijeme koje plesači provode baveći se plesom. Prije pandemije COVID-19 mogu se uočiti osam faktora od kojih su četiri pogodni za interpretaciju. Radi se o: faktoru izgleda, faktoru druženja, faktoru vještine te faktoru sreće i unutarnjeg zadovoljstva. Daljnjim istraživanjem utvrdila su se četiri faktora tijekom pandemije od kojih su tri pogodni za interpretaciju. Radi se o: faktoru zadovoljstva, vještine i savladavanja izazova, faktoru izgleda i faktoru druženja. Može se uočiti da je došlo do promjene u tome kako plesači doživljavaju svoju motivaciju za bavljenje plesom, broja faktora motivacije te njihovih udjela u varijanci što znači da je pandemija COVID-19 utjecala na njihovu motivaciju za bavljenje plesom.