Zadnjih nekoliko godina često čujemo kako se djeca ne kreću dovoljno, kako su zakinuta za fizičke aktivnosti i kako zbog takva nezdravog stila života ta ista djeca nailaze na različite probleme ili poteškoće u razvoju. Iako je svijest o navedenom sve veća, ipak su roditelji usmjereni prema tome da djeci pruže aktivnosti koje će im biti potrebne u budućnosti, poput robotike, informatike ili stranog jezika. Cilj ovog rada i istraživanja jest ukazati na to koliko integracija tjelesne i zdravstvene kulture može utjecati na usvajanje stranog jezika, uz pretpostavku da djeca bolje usvajaju gradivo ako su u proces učenja uključene i kineziološke vježbe. Obratit ćemo pozornost na to koliko je važno uklopiti kineziološke metode kao sredstvo za edukaciju, što znači usvajati gradivo kroz pokret i vježbu, te na koji način prilagoditi program i aktivnosti kako bismo tjelesnu i zdravstvenu kulturu adaptirali i uklopili u program koji odgovara potrebama svakog djeteta. Osvrnut ćemo se i na različite stilove učenja, tj. kako i oni utječu na način na koji djeca usvajaju nove vještine i znanja. Posebno je naglašena takozvana TPR metoda poučavanja, koja dokazano poboljšava učinkovitost usvajanja novih pojmova stranog jezika kroz pokret. Proveden je eksperiment s paralelnim skupinama ispitanika, na temelju 16 djece. Istraživanje se smatra uspješnim jer je potvrđena pretpostavka da djeca bolje uče uz integraciju tjelesne i zdravstvene kulture. Iz rezultata možemo zaključiti kako integracija tjelesne i zdravstvene kulture u poučavanju stranog jezika, ima veliku prednost jer je, prema rezultatima istraživanja, eksperimentalna skupina koja je učila uz kineziološke metode ostvarila bolje rezultate u znanju naučenih pojmova, ali je isto tako pokazala veću zainteresiranost, bolju koncentraciju, bolju međusobnu suradnju i veću motiviranost, za razliku od kontrolne skupine.