Tambura je tradicijsko žičano glazbalo istočnjačkog porijekla koje se značajno upotrebljava i u hrvatskome folkloru te postaje njegovim prepoznatljivim i sastavnim dijelom. Od samih početaka tambura je korištena kao pratnja folklornim plesačima i kao pratnja u izvedbi tradicijskih i narodnih popijevki i plesova. Uz svoju ulogu u narodnom stvaralaštvu, od 1847. godine dobiva i na umjetničkom značaju kada Pajo Kolarić osniva prvo Tamburaško društvo u Osijeku. Od toga se trenutka tambura počinje neprekidno razvijati u svim smjerovima pa tako kroz povijest pratimo njezine razne oblike koji, uz svoje poznate karakteristike, uvjetuju određeni broj žica ili načine ugađanja, a koji utječu na različite tehničke mogućnosti i zvuk instrumenta. Kroz to povijesno razdoblje, promjene u značajkama nisu usporedno utjecale na promjene u interesu za tamburu i tamburaško muziciranje pa tako i danas u sviranju uživaju svi uzrasti. Hrvati su ovaj instrument koristili kao entitet kojim su se predstavljali u svijetu te su tu ljubav prenosili dalje što je rezultiralo osnivanjem tamburaških društava u zemljama kao što su Sjedinjene Američke Države i Australija. Tako važan dio hrvatske povijesti i baštine je dakako bivao implementiran i u hrvatsko obrazovanje. Učitelji su učenike učili o tamburama i tamburaškom muziciranju od najranije dobi i prenosili im ljubav prema tom instrumentu, a oni su uživali svirati jer se vrlo brzo moglo doći do napretka i ostvariti suglasje u zajedničkom izvođenju. To je rezultiralo time da je obrazovanje postalo izvorište tamburaškog amaterizma što je jačalo značaj same tambure u glazbenom svijetu koji se postepeno odražava pojačanim uvođenjem instrumenta u glazbene škole, a na kraju i u visoko obrazovanje. Danas je hrvatsko obrazovanje u mnogočemu izmijenilo svoje ciljeve u odnosu na prošlost, a drugačiji je i pristup tamburi, tamburaškoj glazbi i bogatoj kulturnoj baštini zasnovanoj na njoj. Ovim se radom želi ukazati na mogućnosti koje tambura i tamburaška glazba mogu pružiti u glazbenom odgoju i obrazovanju i glazbenoj kulturi, a koje mogu pozitivno utjecati na razumijevanje koje učenik ima prema vlastitoj kulturi i naslijeđu.