Usvajanje jezika proces je koji započinje još prije rođenja djeteta, time što nerođeno dijete sluša i raspoznaje majčin glas, a njegov daljnji razvoj događa se u poticajnom okruženju pod utjecajem uređenih bioloških čimbenika, kao i čimbenika iz okoline. Postoje brojne teorije koje su pokušale objasniti razvoj spomenutog procesa, a neke od njih su biheviorizam, kognitivizam i generativizam. Neke veći naglasak stavljaju na biološke čimbenike, druge pak na okolinske. S obzirom na to da ni jedna teorija nije u potpunosti pojasnila taj fenomen, potrebno ga je sagledati multidisciplinarno. Djeca jezik usvajaju spontano, prirodno, automatski i bez napora. Roditelji su prvi govorni modeli s kojima se dijete susreće i zato imaju veliku ulogu u procesu dječjeg razvoja, uključujući i razvoj govora. No nisu ništa manje važni ni odgojitelji koji također igraju važnu ulogu u djetetovu razvoju na svim područjima, pa i u području jezika i govora. Bitno je da odrasli s djecom razgovaraju izražajno i jasno, obraćaju pozornost na visinu, ton i tempo govora. Tema isprepletenosti i zajedničkog djelovanja bioloških i okolinskih čimbenika u ovladavanju jezikom predstavljena je u ovom radu uvidom u stranu i domaću literaturu gdje se pokazuje da znanost daje podjednaku pozornost i jednom i drugom. Dolazi se do zaključka da tek suradnja nasljednih bioloških činitelja i okolinskih činitelja može učinkovito dovesti do dobrog ovladavanja jezikom.