| Abstract | Hrvatski jezik je službeni jezik Republike Hrvatske i čini ga standardni jezik kojim se koristi u institucijama odgojno-obrazovnoga sustava, medijima, na javnim skupovima te u svim ostalim službenim komunikacijskim situacijama. Uz standardni jezik, hrvatski jezik čine i razgovorni jezik te narječja, dijalekti i svi narodni govori. Hrvatski jezik razlikuje tri narječja: štokavsko, čakavsko i kajkavsko. Upravo su oni važni za ranu fazu usvajanja jezika i govora jer ih djeca u svojoj najranijoj dobi prve i usvajaju. Prvi jezik dijete usvaja od rođenja, a najčešće je to okolinski jezik usvojen spontano, od roditelja ili drugih sudionika razvojnoga jezičnoga procesa. Dolaskom u institucije odgojno – obrazovnoga sustava učenici dolaze u kontakt sa standardnim hrvatskim jezikom te se pojavljuje dvojezičnost. Usvajajući i učeći jezik, djeca ostvaruju temeljne jezične djelatnosti (slušanje, govorenje, čitanje i pisanje) u svim komunikacijskim sustavima, sporazumijevajući se tako u vlastitom okruženju i široj zajednici. U mlađoj školskoj dobi naglasak je stavljen na razvoj komunikacijskih sposobnosti, bogaćenju rječnika te poticanju razvoja učenikova jezičnoga izraza. Zato je i temeljni cilj učenja i poučavanja hrvatskoga jezika unutar institucija odgojno – obrazovnoga sustava ovladavanje komunikacijskom jezičnom kompetencijom, povezujući organski idiom učenika te hrvatski standardni jezik.
Upravo je temeljni cilj ovoga rada bio ispitati različitost dijalektalnog idioma u usmenim iskazima učenika mlađe školske dobi na području Grada Zagreba. Istraživanje je provedeno na ukupno 54 učenika trećih razreda u dvije osnovne škole od kojih se jedna nalazi na seoskome području, a druga na gradskome području. Polazeći od hipoteze da će jezična obilježja učenika mlađe školske dobi u spontanome govoru na oba područja podrazumijevati upotrebu dijalektizama i tuđica uz prisutnost gramatičkih odstupanja, provedeno je istraživanje koje se u prvome dijelu sastojalo od pojedinačnih slobodnih intervjua u kojima su učenici trebali odgovoriti na postavljeno pitanje, a njihovi iskazi su bili snimani diktafonom. U drugom dijelu istraživanja zadatak učenika bio je imenovati predmete i pojave na fotografijama, uz pretpostavku da će u njihovu imenovanju koristiti dijalektalne riječi. Rezultati istraživanja pokazali su da su učenici na oba područja u jednakoj mjeri koristili dijalektizme u svojim iskazima, samo što su usmeni iskazi učenika na seoskome području sadržavali isključivo elemente kajkavskoga narječja, dok su usmeni iskazi učenika na gradskome području sadržavali elemente kajkavskoga i štokavskoga narječja. Usprkos tomu, većina učenika nije odstupala od standardnojezične norme. U imenovanju predmeta i pojava na fotografijama, učenici su na seoskome području koristili više dijalektalnih riječi, njih čak 22, dok su učenici na gradskome području koristili ukupno 11 dijalektalnih riječi. |
| Abstract (english) | Croatian is the official language of the Republic of Croatia and it is the standard language used in institutions of the educational system, the media, at public gatherings and in all other official communication situations. In addition to the standard language, the Croatian language also consists of colloquial language and dialects, dialects and all national languages. The Croatian language distinguishes three dialects: Štokavian, Chakavian and Kajkavian. It is precisely these that are important for the early phase of language and speech acquisition, because children are the first to adopt them at their earliest age. The child acquires the first language from birth, and most often it is the environmental language adopted spontaneously, from parents or other participants in the language development process. By coming to the institutions of the educational system, students come into contact with the standard Croatian language and bilingualism appears. Adopting and learning language, children realize basic language activities (listening, speaking, reading and writing) in all communication systems, thus communicating in their own environment and the wider community. In younger school age, the emphasis is placed on the development of communication skills, the enrichment of vocabulary and the encouragement of the development of the student's language expression. That is why the fundamental goal of learning and teaching the Croatian language within the institutions of the educational system is to master communicative language competence, connecting the organic idiom of the students and the Croatian standard language.
The fundamental goal of this work was to examine the diversity of dialectal idioms in the oral statements of students of younger school age in the area of the City of Zagreb. The research was conducted on a total of 54 third-grade students in two elementary schools, one of which is located in a rural area, and the other in an urban area. Starting from the hypothesis that the language characteristics of younger school-aged students in spontaneous speech in both areas will imply the use of dialectics and foreign languages with the presence of grammatical deviations, a research was conducted, which in the first part consisted of individual free interviews in which the students had to answer the question, and their statements were recorded with a dictaphone. In the second part of the research, the students' task was to name the objects and phenomena in the photographs, with the assumption that they will use dialect words in naming them. The results of the research showed that the students in both areas used dialectics to the same extent in their statements, only that the oral statements of the students in the rural area contained only elements of the Kajkavian dialect, while the oral statements of the students in the urban area contained elements of the Kajkavian and Štokavian dialects. Despite this, the majority of students did not deviate from the standard language norm. In naming the objects and phenomena in the photographs, students in rural areas used more dialect words, as many as 22 of them, while students in urban areas used a total of 11 dialect words. |
