Cilj ovog istraživanja je ustanoviti ima li tjelesno vježbanje utjecaj na pretilost kod djece predškolske dobi. Istraživanje se provodilo putem anketiranja roditelja djece starosti od 4 do 7 godina. Na anketu se odazvalo 66 roditelja koji su sudjelovali u ispitivanju. Anketa je sadržavala niz pitanja o obliku, vremenu, i mjestu provođenja tjelesne aktivnosti kod djece, pa tako i podatke potrebne za izračunavanje ITM-a i prikazivanje percentila na krivuljama. Postavljene su i 3 hipoteze prema navedenim problemima u istraživanju, H1: više od 10% djece je pretilo; H2: više od 50% djece bavi se tjelesnom aktivnošću izvan ili u sklopu vrtića; H3: djeca koja se bave tjelesnom aktivnošću nisu pretila. 54 roditelja potvrdilo je da se dijete bavi nekom tjelesnom aktivnošću, dok je 12 roditelja odgovorilo negativno. Roditelji su kao razlog ne bavljenja tjelesnom aktivnošću naveli česta oboljenja, drugi hobi, mali uzrast i ne želju djeteta za boravkom u zatvorenom prostoru. Prema podatcima iz istraživanja, utvrdilo se da je čak 9 djece pothranjeno, 1 dijete ima prekomjernu tjelesnu težinu, a čak 3 su pretili. Dijete kojem je utvrđena prekomjerna tjelesna težina pohađa sportski program u vrtiću 2 puta tjedno, dok troje djece kojima je utvrđena pretilost ne bave se nikakvom tjelesnom aktivnošću. Rezultati su pokazali kako je nedostatak tjelesne aktivnosti bitan čimbenik u povećanju pretilosti, dok na pretilost naravno utječu i drugi važni čimbenici.