Kvaliteta ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja različito se tumači ovisno o perspektivi sa koje se promatra i dionika koji sudjeluju u procjenjivanju iste. Važno je da se samovrednovanjem i vrednovanjem propituje odgojno-obrazovna praksa jer treba težiti stalnom napretku i boljitku. Okruženi raznim informacijama koje su omogućene putem medija krajnji korisnici trebaju razabrati između onih točnih i netočnih. Postavlja se pitanje nameću li mediji predrasude o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Svrha ovog istraživanja bila je prikazati kakve stavove imaju roditelji o odgojno-obrazovnom procesu i življenju djeteta u ustanovi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te utječu li dobri ili loši primjeri prakse na njih. Provedeno je istraživanje među roditeljima jednog dječjeg vrtića sa područja Međimurske županije. Istraživanje je uključivalo tri skupine roditelja od kojih su dvije prije ispunjavanja anketnog upitnika čule primjere iz prakse (pozitivne odnosno negativne), dok je treća skupina bila kontrolna. U prvom dijelu upitnika bila su obuhvaćena sociodemografska pitanja o obitelji, dok se drugi dio odnosio na procjenu kvalitete ustanove. Analizom rezultata utvrđeno je da primjeri prakse nisu utjecali na odgovore roditelja, no viđeno je kako se roditelji dvoume postoje li još tradicionalni stavovi spram djetetovu životu u ustanovi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja ili kreću prema suvremenom tumačenju odgojno-obrazovnog procesa. Posebno jer je utvrđena statistička značajnost kod tvrdnji koje se povezuju o samostalnom odlučivanju djeteta, kompetencijama koje su potrebne razvijati i suradnjom s roditeljima. Zbog toga je važan kontinuiran rad odgojitelja i stručnih suradnika sa roditeljima, njihovo stalno educiranje i informiranje te poticanje partnerskog odnosa. Samo zajedničkom suradnjom svih dionika odgojno-obrazovnog procesa dijete se može nesmetano cjelokupno razvijati prema svojim mogućnostima.