| Abstract | Obitelj je oduvijek bila važna tema i zauzimala je veliko mjesto u stvaralaštvu. Brojna su djela potezala pitanja obiteljskih odnosa čija je zamršenost bivala zanimljivo prezentirana zaokupljajući time veliku pozornost. Suvremeni igrani film za djecu vrijedan je za umjetnost i kulturu, a svoj izvor, osim u nezaobilaznim aktualnim problemskim temama suvremenog doba, crpi i iz obitelji koja je pokretač radnje i glavna karakteristika brojnih filmova za djecu.
Cilj rada bio je prikazati obitelj u suvremenom hrvatskom kratkometražnom igranom filmu za djecu na primjeru filmova Kao na televiziji (2012), Popravilište za roditelje (2010) i Ema (2011) koje je zajednička produkcijska kuća Hrvatska radiotelevizija učinila lako dostupnima. U teorijskom dijelu naveden je kratak povijesni pregled hrvatskog igranog filma za djecu kroz povijest koji pomaže staviti ga u kontekst današnjice. Stvara se predodžba o interpretaciji dječjeg lika kroz povijest u odnosu na suvremeni film, ali i na odrasle koja u analizi omogućuje prikaz funkcionalnosti kroz međusobne odnose likova.
Temeljem toga, zaključeno je kako je svaki od analiziranih filmova u odgojnoobrazovnoj funkciji jer u sebi sadrži određenu društveno-pedagošku dimenziju, ali ne zanemarujući pri tome umjetnički i zabavni karakter filma. Prikazom suvremenih problema u kojima se obitelji nalaze filmovi šalju snažne poruke, kako djeci, tako i roditeljima, što upućuje na zaključak da analizirani filmovi podrazumijevaju i odrasle kao svoju publiku. Svi su filmovi igranog roda utemeljeni u realnoj stvarnosti, ali im je zajednička odlika poigravanje s odnosom fikcije i stvarnosti koja upozorava na prisutnost medija u svakodnevnom životu djece kao i na sklonost djece fantastičnome. Svaki od filmova rezultirao je različitim konceptom paralelne stvarnosti u čemu veliku ulogu u analizi imaju filmska izražajna sredstva koja omogućavaju kvalitetniju i uvjerljiviju predodžbu filma te pomažu u postizanju dinamičnosti radnje i ritma. Boje dolaze do izražaja i pažljivo su korištene. Dječji likovi u filmovima su djelatni (ili se potiču na aktivnost), a suočavanjem s problemima uče važnu lekciju o sebi, obitelji, društvu pa i načinu kako funkcioniraju mediji. Poruke koje se ovim filmovima šalju djeci su ohrabrujuće za zauzimanje stava i artikulaciju svojih želja i interesa, poticajne za suočavanje s nepoznatim i zastrašujućim te utješne za pokušaje koji nisu bili uspješni jer svi imaju pravo griješiti. Filmovi su primjereni djeci rane i predškolske dobi jer omogućuju spoznaju na razini preispitivanja postupaka glavnih likova, razvoj znatiželje te istraživanje i upoznavanje sa novim neproživljenim situacijama. |
| Abstract (english) | Family has always been an important topic and occupied a large place in creativity. Numerous works dealt with issues of family relationships, the intricacies of which were presented in an interesting way, attracting a lot of attention. A contemporary children's feature film is valuable for art and culture, and its source, apart from the unavoidable current problematic topics of the modern era, also derives from the family, which is the driving force of the plot and the main characteristic of numerous children's films.
The aim of the work was to show the family in a contemporary Croatian short feature film for children, using the example of the films Kao na televiziji (2012), Popravilište za roditelje (2010) and Ema (2011), which were made easily available by the joint production company Hrvatska radiotelevizija. In the theoretical part, a brief historical overview of Croatian feature films for children throughout history is given, which helps to put it in the context of today. An idea is created about the interpretation of a child's character through history in relation to contemporary film, but also to adults, which in the analysis enables the presentation of functionality through the characters' mutual relationships.
Based on this, it was concluded that each of the analyzed films has an educational function because it contains a certain socio-pedagogical dimension, but without neglecting the artistic and entertaining character of the film. By showing the contemporary problems faced by families, the films send strong messages to both children and parents, which leads to the conclusion that the analyzed films include adults as their audience. All fictional films are based in real reality, but they have a common feature of playing with the relationship between fiction and reality, which warns of the presence of the media in children's everyday life, as well as children's penchant for fantasy. Each of the films resulted in a different concept of parallel reality, in which a major role in the analysis is played by filmic means of expression that enable a better and more convincing presentation of the film and help achieve the dynamism of the plot and rhythm. The colors come to the fore and are carefully used. Children's characters in films are active (or are encouraged to be active), and by facing problems they learn an important lesson about themselves, family, society, and the way the media works. The messages that these films send to children are encouraging for taking a stand and articulating their desires and interests, stimulating for facing the unknown and frightening, and comforting for unsuccessful attempts because everyone has the right to make mistakes. Films are suitable for children of early and preschool age because they enable knowledge at the level of questioning the actions of the main characters, the development of curiosity and research and familiarization with new unexperienced situations. |
