| Abstract | Činjenica da je odgojno-obrazovna ustanova drugo najvažnije okružje za dijete u kojemu može provoditi i do deset sati dnevno s odgojiteljima koji su uz roditelje najvažniji u procesu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pokazuje koliko je cijeli taj proces važan za djetetov razvoj. Potrebno je da roditelji i odgojitelji, najvažniji modeli u djetetovom životu, surađuju s ciljem iskorištavanja svih djetetovih potencijala. Uvidom u literaturu pronađene su različite definicije partnerstva te različita terminologija. U ovom radu, korištena je definicija partnerstva autorice Ljubetić (2014) kao najviše razine suradničkih odnosa između obitelji i dječjeg vrtića u čijem je središtu dobrobit djeteta. Uz partnerstvo, Višnjić Jevtić (2018) navodi i suradnju, sudjelovanje, uključivanje, angažiranost i podršku roditeljima kao izraze za odnose roditelja i odgojitelja. Roditelji u partnerstvu s dječjim vrtićem i odgojiteljima imaju mogućnost djelovanja na različite načine. Odgojiteljeva je odgovornost stvarati partnersku atmosferu, poticati roditelje na partnerstvo i prepoznati njihove potrebe te im prema tome ponuditi načine za sudjelovanje. Kako bi u tome bili što uspješniji, potrebno je stalno usavršavati svoja znanja i vještine te mijenjati stavove. Kvalitetno partnerstvo roditelja i odgojitelja utječe na socio-emocionalni razvoj djeteta jer ono vidi i osjeća njihov odnos te ovisno o njemu, osjeća sigurnost, privrženost vrtiću i slobodu za istraživanje i učenje. Istodobno i roditelj unapređuje svoju osobnost i roditeljska umijeća te se osjeća prihvaćeno, samopouzdano i zadovoljno.
Uz tradicionalne oblike komunikacije i suradnje roditelja i odgojitelja, postoje suvremeni koji podrazumijevaju dvosmjernu komunikaciju, aktivnu ulogu roditelja i obostranu razmjenu informacija i znanja. Neki od suvremenih načina komunikacije i suradnje su web-stranice vrtića, elektronička pošta, Facebook, Viber, WhatsApp, webinari, forumi i slično. Novi suvremeni oblik za uspostavu partnerstva roditelja i odgojitelja je digitalna platforma Okitoki koju je osnovala tvrtka Mardorado, a sufinancirala Europska unija kroz program EUREKA između ostalog s ciljem ostvarivanja kvalitetne i sigurne komunikacije i razmjene informacija između roditelja i odgojitelja. Platforma Okitoki pruža mnoge mogućnosti, a neke od njih su uvid u aktivnosti djeteta u dječjem vrtiću, komunikacija s roditeljima i ostalim odgojiteljima, ravnateljem ili članovima stručno-razvojne službe, pisanje izvještaja i slično.
Ovaj rad temelji se na istraživanju percepcija i stavova odgojitelja o ostvarivanju partnerstva s roditeljima upotrebom digitalne platforme Okitoki. Istraživanje je provedeno na uzorku od deset sudionika, odgojiteljica dječjih gradskih vrtića Izvor i Grigor Vitez u Samoboru koje koriste platformu Okitoki. Istraživanje je provedeno metodom intervjua. Rezultati istraživanja pokazuju da svi sudionici partnerstvo s roditeljima smatraju vrlo važnim za djetetov razvoj te od mogućnosti Okitokija najviše koriste dijeljenje objava za cijelu odgojnu skupinu. Objave se najčešće odnose na fotografije aktivnosti i djece u njima, objave tjednog plana u natuknicama te objava općenitih informacija i obavijesti za odgojnu skupinu. Međutim, prema odgovorima sudionika manje od polovice roditelja njihovih odgojnih skupina koristi Okitoki. Prema tome, odgojitelji moraju i dalje koristiti prijašnje oblike komunikacije s roditeljima čime se otežava i raspršuje rad odgojitelja na više različitih oblika komunikacije. Neki od razloga malog broja roditelja korisnika Okitokija mogli bi biti nezainteresiranost, nedovoljna upućenost ili stav da je nepotreban zbog toga što već imaju online oblik komunikacije s odgojiteljima. Roditelji uglavnom svoje aktivnosti na platformi Okitoki svode na slanje emotikona na objave odgojitelja. Uvidom u aktivnosti roditelja vidljivo je da ponekada samo pregledaju, ali ne komentiraju novi sadržaj. Preferencije uporabe platforme Okitoki među sudionicima pokazuju da troje ne bi koristilo platformu, dok petero sudionika naglašava njezino korištenje samo ukoliko bi to bila odluka poslodavca ili službeno uveden kao jedini oblik online komunikacije s roditeljima. |
| Abstract (english) | The fact that the educational institution is the second most important environment for a child in which he can spend up to ten hours a day with educators who, along with parents, are the most important in the process of early and preschool education shows how important this whole process is for the child's development. It is necessary that parents and educators, the most important models in the child's life, cooperate with the aim of exploiting all the child's potential. By reviewing the literature, it is possible to come across different definitions of partnership and different terminology. In this paper, partnership is explained based on the definition of the author Ljubetić (2014) as the highest level of collaborative relationships between the family and the kindergarten in which the child's well-being is at the center. In addition to partnership, there are terms of cooperation, participation and inclusion. Parents in partnership with kindergarten and educators have the opportunity to participate in different ways. It is the educator's responsibility to create a partnership atmosphere, encourage parents to partner and recognize their needs and therefore offer them ways to participate. In order to do this, it is necessary to constantly improve your knowledge and skills and change attitudes. Quality partnership affects the socio-emotional development of the child because he sees and feels the relationship between parents and educators and depending on that, feels security, attachment to kindergarten and freedom to explore and learn. At the same time, the parent improves his personality and parental skills and feels accepted, confident and satisfied.
In addition to traditional forms of communication and cooperation between parents and educators, there are contemporary ones that imply two-way communication, an active role of parents and mutual exchange of information and knowledge. Some of the modern ways of communication and cooperation are kindergarten websites, e-mail, Facebook, Viber, WhatsApp, webinars, forums. A new modern form for establishing a partnership between parents and educators is the digital platform Okitoki, founded by Mardorado and co-financed by the European Union through the EUREKA program, among other, with the aim of achieving quality and secure communication and exchange of information between parents and educators. The Okitoki platform provides many opportunities, some of which are insight into the activities of the child in kindergarten, communication with parents and other educators, the director or members of the professional and development service, writing reports etc.
This paper is based on a survey of the perceptions and attitudes of educators about partnering with parents using the Okitoki digital platform. The research was conducted on asample of ten respondents, kindergarten teachers in Izvor and Grigor Vitez in Samobor, using the interview method. The results of the research show that all respondents consider partnership with parents very important for the child's development and from the capabilities of Okitoki, they mostly use sharing posts for the entire educational group. The posts most often refer to photos of activities and children in them, publications of the weekly plan and publication of general information and notices for the educational group. However, according to the responses of participants, less than half of the parents of their educational groups use Okitoki. Therefore, educators must continue using previous forms of communication with parents so then they have too many of them. The reason for the small number of parents using Okitoki could be disinterest, insufficient knowledge or the attitude that it is unnecessary because they already have an online form of communication. Parents mostly react with emoticons to educators' posts, sometimes they just review, but do not comment. Four of the ten respondents would not use Okitoki, and six would, if they had to or if Okitoki became the only way to communicate with parents online. |
