Razvoj djeteta i njegovo ponašanje ovisi o individualnim obilježjima djeteta i okoline koja dijete okružuje. Utjecaj okoline na razvoj djeteta opisao je Urie Bronfenbrenner u svojoj Teoriji ekoloških sustava. Teorija ekoloških sustava smatra da se dijete razvija unutar složenog sustava odnosa na koje utječu višestruke razine okoline koja ih okružuje. Najbliži sustav djetetu koji ga okružuje je njegova obitelj. Obitelj je primarna zajednica u kojoj dijete stječe prve radosti, doživljaje i iskustva, a oni u velikoj mjeri utječu na daljnji razvoj djeteta. U obitelji dijete stječe emocionalne i socijalne kompetencije od svojih prvih odgojitelja, a to su roditelji. Roditelji su djetetu model pomoću kojeg ono uči prepoznavati emocije i smisleno se služiti njima. Emocije su važni činitelji koji imaju utjecaj na cjelokupno funkcioniranje pojedinca, na njegove socio-emocionalne odnose, istraživanje okoline i otkrivanje samoga sebe. Veliki događaj u životu odraslog pojedinca koji sa sobom donosi mnoge promjene je postati roditelj. Roditeljstvo je složen i težak posao koji osim zadovoljavanja osnovnih djetetovih potreba uključuje i odgoj djeteta. Roditeljski postupci i aktivnosti odnose se na roditeljsko ponašanje koje je uvjetovano odgojnim ciljevima. Odgojni ciljevi promatraju se unutar roditeljskog odgojnog stila jer imaju različite posljedice u strogoj i hladnoj sredini, a različite u toplom emocionalnom okruženju roditelja. Postoje dvije temeljne dimenzije roditeljstva: emocionalnost i kontrola. Na temelju ove dvije dimenzije napravljena je klasifikacija četiri roditeljska stila ponašanja. Autoritativni stil odgoja je kombinacija emocionalne topline i čvrste kontrole. Dijete odgajano ovim stilom razvija odgovornost, socijalnu kompetenciju i povjerenje. Autoritarni stil odgoja kombinacija je čvrste kontrole i emocionalne hladnoće. Djeca čiji roditelji provode autoritarni odgojni stil su anksiozna, nesretna, niskog samopoštovanja i samopouzdanja. Permisivni odgojni stil je stil u kojem roditelji pružaju djetetu veliku emocionalnu toplinu, a istovremeno ne postavljaju nikakvu kontrolu. Djeca ovih roditelja su neposlušna, buntovna i impulzivna. Indiferentni stil odgoja naziva se još zanemarujući, u takvom odgoju roditelji pružaju jako malu emocionalnu toplinu djeci i postavljaju jako malu kontrolu.Djeca koja su izložena 2 ovom roditeljskom stilu pokazuju mnoge probleme u ponašanju kao što su antisocijalno ponašanje, loša emocionalna samoregulacija i poteškoće u školi. Važno je da se djeca osjećaju voljena i prihvaćena, ali također moraju znati i razumjeti pravila ponašanja. Takva kombinacija roditeljskog ponašanja i odgoja potiče pravilan razvoj djeteta.