Ovaj diplomski rad usmjerio se na slikarstvo Claudea Oscara Moneta, Francuza koji je bio najznačajniji predstavnik francuskog impresionističkog slikarstva, ali i slikarstva uopće. Rad je napisan u dva dijela, teorijskom i praktičnom, to jest vlastitom stvaralaštvu. U teorijskom se dijelu opisivao način na koji se impresionizam rađao te kako se mladi Monet uspješno borio sa svim životnim izazovima, počevši od izazova privatnog života pa sve do istupanja na javnu scenu. Teorijski dio rada, dakle, obuhvatio je razloge zbog kojih je impresionistički način slikanja bio neprijateljski dočekan na svojevremenim izložbama. Najveći razlog tome je taj što su kritičari ovakav način slikanja i stvaranja percipirali kao puke skice, impresije, a ne kao dovršene radove. Osim toga, do tada je bilo strano slikati na otvorenom, bilježiti promjene u krajoliku, a u ovome se radu opisao način na koji su, i u kolikoj mjeri, impresionisti, a tako i Claude Monet, uspjeli u promicanju takvog likovnog izraza. Rad je ponajviše opisao upravo stvaralaštvo i odjek Moneta, s obzirom da je njegovo slikarstvo bilo likovni poticaj u praktičnome dijelu ovoga rada. U praktičnom se dijelu rada opisivao stvaralački put koji je doveo do završnih slika, koje su također predstavljene u radu. Opisivao se i likovni jezik i likovne tehnike, čija je primjena bila neizostavna za uspješan ishod praktičnog dijela rada. Nadalje, objasnio se i razlog odabira motiva slika praktičnog rada, a cijeli praktični dio potkrijepljen je dokumentiranim fazama u vlastitome stvaralaštvu.