Dječji vrtić se definira kao okolina u kojoj se djeca igraju, uče, druže i žive, a uz obiteljsko okruženje predstavlja najbitniju komponentu odgoja i obrazovanja djece od treće do pete godine. Prvi puta se spominje u Njemačkoj, gdje je Friedrich Fröbel prvi predstavio ideju o konceptu dječjih vrtića. Danas predstavlja odgojno obrazovnu ustanovu koja djeluje unutar odgojnoobrazovnog sustava i osigurava odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi izvan obiteljskog okruženja. Načela rada i organizacije su se mijenjala tijekom povijesti, a ciljevi rada bili su osigurati prigodno okruženje za rast i razvoj djece, poticati razvoj tjelesnih i psihičkih vještina i usvajanje zdravih životnih navika. Metode i učenje, ciljevi, vrijednosti i orijentacija rada u dječjim vrtićima definirani su kurikulumom. Početak razvoja dječjih vrtića u Hrvatskoj proizlazi iz osnivanja institucija u prostorima crkvenih redova, koje su bile namijenjene djeci bez roditeljske skrbi. Prvi dječji vrtić u Hrvatskoj osnovan je u Zagrebu pod nazivom Dječje zabavište. Povijesni razvoj dječjih vrtića u Hrvatskoj prikazan je u tri najvažnija djela, od kojih se Rukovođ za zabavište i danas smatra najvažnijim djelom u ovom području pedagogije. Prvo Zabavište u Virovitici otvoreno je 1892. godine, a danas se naziva Dječji vrtić Cvrčak. Ovaj vrtić je jedan od najstarijih vrtića na području Hrvatske. Odgojno-obrazovni programi se provode u pet objekata i pohađa ga oko 500 djece. Vrtić je u nadležnosti Grada, a njegovo je djelovanje usmjereno na njegu i skrb za tjelesni razvoj djece i odgojno-obrazovni rad djece prije polaska u osnovnu školu.