| Abstract | Pitanje smisla života prati čovjeka tijekom njegove povijesti kao i pojave raznih oblika nihilizma. To nisu samo postmoderne teme. S obzirom na to da se pitanje smisla odnosi na čovjeka, ono je eminentno odgojno-obrazovno pitanje. Promišljanja o smislu života u odgojnoobrazovnome sustavu nalaze svoje opravdanje u dvama razlozima. Prvi se ogleda u rastućem tehnološkom razvoju koji ne samo da upozorava na opasnost dehumanizirajućih činitelja, nego razotkriva stanje čovjekova unutarnjeg svijeta, njegovu egzistencijalnu frustraciju, nameće pitanje suštine čovjeka u rizičnom društvu. Drugi je vidljiv u trendovima nihilističke filozofije, progresivnog urušavanja tradicionalnih vrijednosti, retorike negativnoga i širenja strahova te sprječava pogled prema budućnosti u ozračju perspektive i pozitivnog nasuprot prijetećeg i negativnog. Egzistencijalni strahovi udaljavaju mladog čovjeka od otkrivanja smisla i usmjeravaju ga na stranputice frustracije i degradacije kao ontološkog bića.
To je zapažanje od kojeg kreće usmjerenje (logo)pedagogije, u sklopu fenomenološkoegzistencijalne vizije logoterapije koja je sažela egzistencijalnu bit ljudske egzistencije. U toj perspektivi, rad ocrtava bitna epistemološka pitanja i istražuje izazove i mogućnosti u odgojnoobrazovnome sustavu, u uvjerenju da se znanstvena utemeljenost odgojne teorije i autentičnost egzistencije trebaju susresti kako bi odgovorili na potrebu za obzorjem smisla i vrijednosti koje odgojno-obrazovno djelovanje zahtijeva.
Istraživanje je provedeno na uzorku (n = 516) stručnih suradnika pedagoga i psihologa osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Prikupljanje podataka provedeno je metodom pismene ankete u elektroničkom obliku, koristeći Google Forms platformu. Korišteno je osam mjernih instrumenata. Ishodi istraživanja predstavljeni su kvalitativnim i kvantitativnim rezultatima.
Ideja ovog istraživačkog rada usmjerena je na testiranje mogućnosti korisnosti i primjene logoterapijskih/logopedagogijskih postavki kao sveobuhvatnog odgojno-obrazovnog projekta u školskom kontekstu. To su temeljna pitanja smisla života i vrijednosti koje potraga za smislom uključuje poput slobode, odgovornosti, savjesti, transcendentnosti, a koja su od presudne važnosti za odgoj današnje mlade generacije 21. stoljeća. Fenomenološki nadahnuto odgojno-obrazovno djelovanje otvara prostor za otkriće i razvoj kreativnosti djece i mladih, njihovu čežnju za iskustvom autentičnog suočavanja, propitivanja i promišljanja vlastitog bića, svijeta i smisla života. Riječ je o esencijalnosti odgoja i obrazovanja na način da je u središtu briga biti čovjek, a to gradi i humanu zajednicu koja nije podređena nekom vanjskom interesu, odnosno instrumentalnosti odgoja i obrazovanja. Cilj je bio i utvrditi razlikuju li se stručnisuradnici koji su različitih sociodemografskih karakteristika (različitih osobnih i stručnih obilježja te obilježja škole u kojoj rade) u odnosu prema spremnosti za prepoznavanje i posvećenost egzistencijalnim pitanjima adolescenata.
Rezultati istraživanja u većoj mjeri potvrdili su postavljene hipoteze. Dobiveni rezultati pružaju jasnije razumijevanje povezanosti razine smisla života i zadovoljstva životom stručnih suradnika s njihovom spremnošću da prepoznaju i posvete se egzistencijalnim pitanjima adolescenata, odnosno primjenjuju logoterapijske/logopedagogijske postavke u odgojnoobrazovnome procesu. Također, rezultati upućuju na to kako je sadašnja zastupljenost teme smisla u odgojno-obrazovnome procesu nedovoljna, a u velikoj mjeri je važno baviti se egzistencijalnim pitanjima poput smisla života i implementirati postavke logoterapije/logopedagogije jer usmjerava na otkrivanje (uvijek) smisla života i faktor je u prevenciji i liječenju poremećaja mentalnog zdravlja, usmjerava na razvoj emocionalne inteligencije, kritičkog razmišljanja, razvoja pozitivnog stava prema životu, osnaživanja za nošenje s izazovima. Stručni suradnici pokazuju relativno veliku spremnost za implementaciju logoterapijskih/logopedagogijskih postavki u odgojno-obrazovnome procesu.
Dobiveni rezultati mogu biti smjernice donositeljima obrazovnih politika i školama o razmatranja mogućnosti edukacije odgojno-obrazovnih radnika o postavkama logoterapije te za osmišljavanje i primjenu (nacionalnih) preventivnih programa logopedagogije usmjerenih k razvoju duhovnih resursa pojedinca i zajednice. U radu se predlaže nova odgojna paradigma dinamičke orijentacije prema smislu - unaprjeđenjem koncepta čovjeka koji svoju bit vidi u duhovnoj dimenziji. To je do sada neistraženo područje ispitivanja značenja logoterapije za odgojno-obrazovnu teoriju i praksu u Republici Hrvatskoj. |
| Abstract (english) | The question of the meaning of life accompanies man throughout his history as well as the emergence of various forms of nihilism. These are not only post-modern topics. Given that the question of meaning refers to man, it is an eminently educational issue. Reflecting on the meaning of life in the educational system is justified for two reasons. The first is reflected in the growing technological development, which not only warns of the danger of dehumanizingacts, but also exposes the state of man's inner world, his existential frustration, and imposes the question of the essence of man in a risky society. The second is visible in the trends of nihilistic philosophy, the progressive collapse of traditional values, the rhetoric of the negative and the spread of fears prevents a view of the future in an atmosphere of perspective and positive, not
threatening and negative. Existential fears distance the young man from the discovery of meaning and direct him to the detours of frustration and degradation as an ontological being.
This is the observation from which the direction of (logo)pedagogy starts, within the phenomenological existential vision of logotherapy, which summarized the existential essence of human existence. In this perspective, the paper outlines important epistemological questions and explores challenges and opportunities in the educational system, in the belief that the scientific foundation of educational theory and the authenticity of existence should meet in order to respond to the need for a horizon of meaning and value that educational activity requires.
The research was conducted on a sample (n = 516) of expert associates, pedagogues and psychologists of primary and secondary schools in the Republic of Croatia. Data collection was carried out by means of a written survey in electronic form, using the Google Forms platform. Eight measuring instruments were used. The results of the research are presented with qualitative and quantitative results.
The idea of this research work is aimed at testing the possibility of usefulness and application of logotherapy/logopedagogy settings as a comprehensive educational project in the school context. These are the fundamental questions of the meaning of life and the values that the search for meaning includes, such as freedom, responsibility, conscience, transcendence,and which are of crucial importance for the upbringing of today's young generation of the 21st century. Phenomenologically inspired educational activity opens space for the discovery and development of creativity of children and young people, their longing for the experience of authentic confrontation, questioning and reflection of their own being, the world and the meaning of life. It is about the essentiality of upbringing and education in such a way that the focus is on being human, and this also builds a humane community that is not subordinated to any external interest, that is, the instrumentality of upbringing and education. The goal was also to establish whether professional associates with different sociodemographic characteristics (different personal and professional characteristics and the characteristics of the school where they work) differ in their willingness to recognize and dedicate themselves to the existential issues of adolescents.
The results of the research largely confirmed the set hypotheses. The obtained results provide a clearer understanding of the connection between the level of the meaning of life and life satisfaction of expert associates with their willingness to recognize and devote themselves to the existential issues of adolescents, that is, to apply logotherapy/logopedagogical settings in the educational process. Also, the results indicate that the current representation of the topic of meaning in the educational process is insufficient, and to a large extent it is important to deal with existential issues such as the meaning of life and to implement the settings of logotherapy/logopedagogy because it focuses on discovering (always) the meaning of life and is a factor in prevention and treatment of mental health disorders, focuses on the development of emotional intelligence, critical thinking, development of a positive attitude towards life, empowerment to deal with challenges. Expert associates show a relatively high willingness to implement logotherapy/logopedagogy settings in the educational process. The obtained results can be guidelines for educational policy makers and schools on considering the possibility of educating educational workers about the settings of logotherapy and designing and implementing (national) preventive programs of logopedagogy aimed at developing the spiritual resources of the individual and the community. The paper proposes a new educational paradigm of a dynamic orientation towards meaning, by improving the concept of man who sees his essence in the spiritual dimension. This is a hitherto unexplored area of examination of the significance of logotherapy for educational theory and practice in the Republic of Croatia. |
