| Abstract | Dijete otprilike do kraja 6. mjeseca života razvije šest temeljnih emocija, a to su strah, srdžba, veselje, tuga, gađenje i iznenađenje. Dijete te emocije usvaja promatranjem bliskih osoba (Starc i sur., 2004). Stevanović (2000) navodi kako socijalizacija predstavlja postajanje članom neke zajednice odnosno društva pri čemu je važno njegovo aktivno uključivanje, a pojedinac to ostvaruje interakcijom, komunikacijom i aktivnostima. Socijalizacija se odvija u tri faze, a to su primarna koja se ostvaruje u obitelji, sekundarna koja nastaje u vrtiću i školi te tercijarna socijalizacija koju osoba ostvaruje tijekom profesionalnog zanimanja. Važno postignuće u djetinjstvu je regulacija emocija, a to je sposobnost djeteta da korištenjem različitih emocija na različite situacije reagira na način koji je socijalno prihvatljiv.
Strategije koje su usmjerene pojačavanju socijalne kompetencije su: otvorena komunikacija s roditeljima, poštivanje dječjih osjećaja, poboljšano ovladavanje porivima, uvažavanje individualnih razlika, pozivanje na temeljna prava, pojačavanje prosocijalnih umijeća, pomoć djeci u prevladavanju nedaća. Načini kako odgajatelj može potaknuti socijalnu kompetenciju su poticanje empatije i altruizma, usmjeravanje pozornosti djece na tuđe osjećaje i interese, pomoć djeci u primjerenom sudjelovanju u raspravama, pomoć djeci u otkrivanju zajedničkih obilježja. Najvažniji čimbenik socijalnog razvoja je socijalna interakcija koju dijete ostvaruje s vršnjacima, odgajateljima i ostalima u njegovoj okolini (Katz i McClellan, 2005).
Odgajatelj ima važnu ulogu u emocionalnom razvoju djeteta jer je upravo odgajatelj osoba koja je uzor i koja je inicijator pozitivnih ponašanja djece.
Postoje mnoge igre kojima odgajatelj može poticati razvoj osjećaja, kao što su igre „kao da“, igre s lutkama, razne simboličke igre, čitanje slikovnica. Odgajatelji bi trebali prihvatiti svaku djetetovu emociju. Neprihvaćanjem djetetove ljutnje ili straha kod djeteta neće spriječiti da se ono ipak tako osjeća. Na taj način se jedino može izazvati osjećaj srama i manje vrijednosti, te će u budućnosti potiskivati te osjećaje. |
| Abstract (english) | Child approximately by the end of sixth month of life developed six basic emotions, and those are fear, anger, joy, sadness, disgust and surprise. Child adopt that emotions by observing people closely (Starc i sur., 2004). Stevanović (2000) states that socialization represents becoming a member of a community or society, where its active involvement is ismportant, and the indiviidual accomplishes it by interaction, communication and activities. Socialization takes place in three stages, and those are primary which is realized in the family, secondary resulting in kindergartens and schools and tertiary socialization that a person realizes during theirs professional occupations. An important achievement in childhood is the regulation of emotions, and that is child's ability to react in a socially acceptable way by using different emotions in different situations.
Strategies that target enhancing social competence are open communication with parents, respect for children's feelings, improved mastery of impulses, respect for individual diffrences, reference to fundamental rights, reinforcing pro – social skills, and helping children overcome their adversity. Ways the educator can stimulate social competence are: encourage empathy and altruism, directing children's attention to other people's feelings and interests, helping children in a appropiate participation in discussions, helping children discover common features. The most important factor of social development is the social interaction that the child realizes with peers, educators and others in the surroundings area (Katz i McClellan, 2005).
The Educator has an important role in the emotional development of the child because he is the person who is a role model and who is the initiator of the positive behavior of children. There are many games which an educator can encourage stimulate the development of feelings, such as the game “As if“ games, games with dolls, various symbolic games, reading a picture books. Educators should accept each child's emotion. Not accepting the child's anger or fear in a child will not prevent him from feeling that way. In this way, it can only cause a sense of shame and less value, and in the future will suppress these feelings. |
