| Abstract | Poznato je kako ljudi danas vode sjedilački način života, što zbog brzog tempa života, a što zbog razne tehnologije. Nekretanje uzrokuje niz zdravstvenih problema, od kardiovaskularnih i srčanih bolesti, pretilosti, sve do ozbiljnih psihičkih problema i bolesti (Bartoš, 2015). Redovita tjelesna aktivnost jača organizam, razvija motoričke sposobnosti, doprinosi socijalizaciji, poboljšava opće zdravstveno stanje, pozitivno utječe na mentalno zdravlje te smanjuje rizik od prerane smrti (Bungić i Barić, 2009). Cilj ovog istraživanja je istražiti odnose između osobina ličnosti, motivacije i ustrajnosti u vježbanju i time doprinijeti boljem razumijevanju tih pojmova te shvaćanju važnosti i doprinosa tjelesne aktivnosti sveukupnom zdravlju čovjeka. Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako osobe s višim rezultatima na dimenzijama ekstraverzije, savjesnosti, emocionalne stabilnosti i intelekta imaju veću motivaciju za vježbanje, dok ugodnost nije bila statistički povezana s motivacijom za vježbanje što je potvrdilo očekivanja. Što se tiče odnosa povezanosti ustrajnosti u vježbanju i osobina ličnosti, samo se ugodnost pokazala negativno značajnom, što bi značilo da ljudi s višim rezultatima na dimenziji ugodnosti manje vježbaju, ali ovi rezultati nisu bili u skladu s postavljenim očekivanjima. Pronađena je i pozitivna povezanost između motivacije za vježbanje i ustrajnosti u vježbanju, što je potvrdilo očekivanje da će osobe s većom motivacijom za vježbanje više trenirati. Kroz ovo istraživanje dobili smo dragocjeni uvid u to kako osobine ličnosti mogu oblikovati naše motive i navike vezane uz tjelesnu aktivnost. Ističe se važnost individualnog pristupa prilikom kreiranja programa vježbanja, s obzirom na različite osobine ličnosti i motivaciju. Na kraju, ova saznanja mogu poslužiti kao poticaj za daljnje proučavanje složenog ljudskog ponašanja u kontekstu zdravlja i dobrobiti. |
| Abstract (english) | It is known that people nowadays lead a sedentary lifestyle, due to the fast pace of life and various technology. Inactivity causes a range of health issues, from cardiovascular and heart diseases, obesity, to serious mental health problems and diseases (Bartoš, 2015). Regular physical activity strengthens the body, develops motor skills, contributes to socialization, improves overall health, positively affects mental health, and reduces the risk of premature death (Bungić and Barić, 2009). The aim of this research is to explore the relationship between personality traits, motivation, and persistence in exercise, thereby contributing to a better understanding of these concepts and realizing the importance and contribution of physical activity to overall human health. The results of this research showed that individuals with higher scores on the dimensions of Extraversion, Conscientiousness, Emotional Stability, and Intellect have a higher motivation to exercise, while Agreeableness was not statistically associated with exercise motivation, which confirmed expectations. As for the relationship between persistence in exercise and personality traits, only Agreeableness proved to be negatively significant, implying that people with higher scores in Agreeableness exercise less, but these results were not in line with the set expectations. A positive correlation was also found between motivation to exercise and persistence in exercise, confirming the expectation that individuals with higher exercise motivation will train more. Through this research, we gained valuable insights into how personality traits can shape our motives and habits related to physical activity. The importance of an individual approach when designing exercise programs is emphasized, considering different personality traits and motivation. In conclusion, these findings may serve as an incentive for further exploration of complex human behavior in the context of health and well-being. |
