| Abstract | Rat u Bosanskoj Posavini predstavlja jednu od najkrvavijih epizoda u Domovinskom ratu.
Ukidanjem komunističke diktature i uvođenjem višestranačja, u ulozi glavnih političkih
pokretača Bosne i Hercegovine našle su se Hrvatska demokratska zajednica Bosne i
Hercegovine, Srpska demokratska stranka i Stranka demokratske akcije. SDS je zastupala
interese srpskog naroda u BiH, te je provodila politiku Beograda. Upravo će provođenje takve
politike dovesti do rata. Rat u Bosanskoj Posavini započeo je u ožujku 1992. Tijekom prva tri
mjeseca rata, JNA, koja će se u svibnju transformirati u Vojsku Republike Srpske, osvaja
Bosanski Šamac, Modriču i jedan dio Brčkog. U svibnju je uslijedio hrvatski protuudar u kojem
su snage HV-a i HVO-a oslobodile Modriču, što je značilo i kontrolu nad koridorom. Koridor
je predstavljao cestovni pravac koji je povezivao Srbiju s ostalim srpskim okupiranim
područjima u Republici Hrvatskoj i BiH, odnosno označavao je poveznicu između Beograda,
Banja Luke i Knina. Pobunjenim građanima srpske narodnosti je bilo od životne važnosti
povratiti koridor, takozvanu žilu kucavicu srpskog naroda, stoga su odmah krenuli u
realizaciju plana njegovog povratka. Krajem lipnja pokrenuta je operacija „Koridor-92“, koja
je trajala do 6. listopada 1992. Srpske snage su uspješno povratile koridor i okupirale Modriču,
Derventu, Odžak, te Bosanski Brod. Pad Bosanske Posavine predmet je raznih kontroverzi, od
kojih je najistaknutija ona da je „prodana“ i da je glavnu ulogu u takvom scenariju imao
politički vrh RH. Po pitanju pada Bosanske Posavine i danas postoji još pregršt otvorenih i
neodgovorenih pitanja. Na kraju, budućnost Bosanske Posavine zapečaćena je Daytonskim
sporazumom, prema kojem je većinskim dijelom pripala Republici Srpskoj (u sastavu Bosne i
Hercegovine). |
| Abstract (english) | The war in Bosnian Posavina represents one of the bloodiest episodes of the Homeland war.
With the abolishment of communist dictatorship and the introduction of multiparty system,
the main political actors in Bosnia and Herzegovina became Hrvatska demokratska zajednica
Bosne i Hercegovine, Srpska demokratska stranka, and Stranka demokratske akcije. SDS
represented the interests of the Bosnian Serbs and implemented Belgrade's policies. It was
precisely the implementation of such policies that led to the war. The war in Bosnian Posavina
started in March 1992. During the first three months of the war, the JNA, which later
transformed into the Army of Republika Srpska in May, conquered Bosanski Šamac, Modriča,
and a part of Brčko. In May, a Croatian counterattack followed, during which the HV and
HVO forces liberated Modriča, which also meant control over the corridor. The corridor
represented a road route connecting Serbia with other Serbian-occupied areas in Croatia and
Bosnia and Herzegovina, i.e., it marked the link between Belgrade, Banja Luka, and Knin. It
was vital for the Serbs to regain the corridor, the so-called lifeline of the Serbian people, so
they immediately began implementing a plan to recapture it. At the end of June, Operation
"Koridor-92" was launched, which lasted until October 6, 1992. Serbian forces successfully
regained control of the corridor and occupied Modriča, Derventa, Odžak and Bosanski Brod.
The fall of Bosnian Posavina is the subject of various controversies, the most prominent beeing
the claim that it was “sold” and that the political leadership of Croatia played a major role in
such a scenario. There are still many open and unanswered questions regarding the fall of
Bosnian Posavina. In the end, the future of Bosnian Posavina was sealed by the Dayton
agreement, according to which it mostly belonged to Republika Srpska (which is an integral
part of Bosnia and Herzegovina). |
