SAŽETAK CILJ: Disfagija je poremećaj gutanja. Orofaringealna disfagija (OD) je otežani prolazak hrane iz oforarinksa u jednjak. Najčešće se pojavljuje u bolesnika s neurološkim poremećajima ili mišićnim bolestima koje pogađaju skeletno mišićje. Oboljeli s OD imaju veći rizik od razvoja aspiracijske pneumonije (AP), stoga je pravodobna dijagnoza OD od velike važnosti za prevenciju AP. MATERIJALI I METODE: Na uzorku od 211 sudionika oboljelih od ishemijskog cerebrovaskularnog inzulta (ICI) provedena je usporedba dvaju metoda dijagnosticiranja OD, standardne kliničke procjene (SKP) i prilagođene procjene gutanja (MSA, prema engl. Modified swallowing assessment) po kriterijima Perrya te Suiter i Leder te usporedba sudionika sa i bez dijagnoze OD s obzirom na stanje svijesti i težinu ICI. REZULTATI: Udio pacijenata s dijagnozom OD bio je statistički značajno viši u skupini u kojoj je za dijagnosticiranje OD bila korištena metoda MSA (skupina MSA: n=108; % dijagnoze OD=62%) nego u skupini u kojoj je za dijagnosticiranje OD bila korištena metoda SKP (skupina SKP: n=100; % dijagnoze OD=39%). Od sudionika kojima nije postavljena dijagnoza OD, udio sudionika kod kojih se pojavila AP bio je statistički značajno veći (šest puta veći) kod sudionika kod kojih je za dijagnosticiranje OD bila korištena metoda SKP (skupina MSA: n=100; 53 % AP=5%; skupina SPK: n=100; 47% AP=30%). Sudionici s dijagnozom OD imali su statistički značajno niži rezultat na Glasgowskoj skali kome (GCS, prema engl. Glasgow Coma Scale) (MGCS=7.6) i statistički značajno viši rezultat na NIH skali moždanog udara (NIHSS, prema engl. National Institute of Health Stroke Scale) (MNIHSS=12.6) od sudionika bez dijagnoza OD (MGCS=12.4, MNIHSS=7.2), odnosno sudionici s dijagnozom OD su bili lošijeg statusa i s obzirom na stanje svijesti i s obzirom na težinu ICI od onih bez dijagnoze OD. ZAKLJUČCI: Rezultati istraživanja upućuju na veću učinkovitost metode MSA u prevenciji AP.