Prema modelu stapanja (Malamuth, Sockloskie, Koss i Tanaka, 1991), postoje određeni rani (npr. maloljetnička delinkvencija i zlostavljanje u djetinjstvu) i trenutni rizični čimbenici (npr. konzumacija alkohola, smanjena empatija) koji uspijevaju u općoj populaciji značajno razlikovati seksualno agresivne muškarce od onih koji ne ispoljavaju takvo ponašanje. Iako je ovaj model originalno postavljen za identificiranje seksualno agresivnih muškaraca u općoj populaciji, autori pretpostavljaju kako bi on mogao biti koristan i za identificiranje obilježja počinitelja seksualnih kaznenih djela. Međutim, u literaturi općenito nedostaje istraživanja koja se bave tom temom. Stoga je cilj rada bio provjeriti koja su to obilježja seksualnih nasilnika, i to na populaciji zatvorenika. Kako bismo odgovorili na postavljene probleme rada, provjeravale su se razlike u ranim i trenutnim čimbenicima između triju skupina počinitelja: kaznenog djela silovanja, nasilnog neseksualnog kaznenog djela prema partnerici te nasilnih kaznenih djela na štetu života i tijela. Podatci su preuzeti iz Centra za dijagnostiku u Zagrebu za 229 muških počinitelja kaznenih djela u rasponu dobi od 20 do 84 godine, koji su tijekom 2016. i 2017. godine ušli u zatvorski sustav Republike Hrvatske. Za potrebe rada su preuzeti podatci o obiteljskoj disfunkcionalnosti, tjelesnom i psihičkom zlostavljanju u djetinjstvu, maloljetničkoj delinkvenciji (rani čimbenici) kao i o impulzivnosti, empatiji, avanturizmu te alkoholiziranosti pri počinjenju kaznenog djela (trenutni čimbenici). Od svih testiranih obilježja, jedino se rani čimbenik tjelesnog i psihičkog zlostavljanja pokazao kao značajno obilježje koje razlikuje silovatelje od počinitelja neseksualnih nasilnih kaznenih djela prema partnerici.