Uvod Zbog činjenice da cerebrovaskularne bolesti za posljedicu imaju visoku smrtnost i onesposobljenost, za društvo predstavljaju velik javnozdravstveni, ekonomski i socijalni problem. Moždani udar nalazi se pri vrhu ljestvice smrtnosti, dok više od polovice preživjelih živi s nekim oblikom trajne onesposobljenosti. Dostupni podaci pokazuju kako moždani udar ne ugrožava samo život i zdravlje oboljelih, već utječe i na kvalitetu života, kako onima koji su doživjeli moždani udar, tako i osobama koje za njih skrbe. Iako se sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća kao rezultat preventivnih preventivnih akcija smanjio mortalitet zbog liječenja čimbenika rizika i promjene stila života (20), tek 1996. godine, uvođenjem trombolitičke terapije i 2015. godine endovaskularnog načina liječenja ishemijskog moždanog udara u kliničkoj praksi, postiže se bolji ishod liječenja, a time i kvaliteta života bolesnika nakon preboljelog moždanog udara. Cilj Ovim istraživanjem procijenit će se kvaliteta života bolesnika nakon preboljelog moždanog udara i kvaliteta života njihovih njegovatelja kroz ispitivanje psihološkog stresa i tjelesnog zdravstvenog stanja, u svrhu podizanja svijesti o ključnim problemima i potrebama ovih osoba i njihovog rješavanja. Metode Sudionici ispitivanja su bolesnici hospitalizirani radi moždanog udara u Klinici za neurologiju KBC Sestre milosrdnice, Zavod za intenzivno neurološko liječenje s Jedinicom za liječenje moždanog udara i Jedinicom za intervencijsku neurologiju od 01.11.2019. godine do 01.11.2020. godine i osobe koje za njih skrbe. U procjeni tjelesnog zdravlja i psihološkog stanja bolesnika provedeni su testovi National Institute of Health Stroke Scale (NIHSS), Glasgow Coma Scale (GCS), EuroQol five Dimension the third Level (EQ - 5D -3L), Hamilton Depression Rating Scale (HAMD – 24), te HAM – D24 i Zarit Burden Interview (ZBI) za njihove njegovatelje, u vrijeme prijema i otpusta bolesnika. Rezultati Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje problema u psihičkom i tjelesnom statusu bolesnika i njihovih njegovatelja, što posljedično pridonosi i lošijoj kvaliteti života. Zaključak Iako se suvremenim načinima liječenja bolesnika od moždanog udara znatno smanjila smrtnost, a velik broj oboljelih uspješno se i izliječi, i dalje ostaje značajan dio bolesnika sa lakšim ili težim posljedicama što ima učinak na tjelesni i psihološki status bolesnika, ali i osoba koje o njima skrbe.