Bipolarni poremećaj raspoloženja uključuje izmjenu faza povišenog raspoloženja (hipomanija ili manija) i sniženog raspoloženja (depresija) u epizodama bolesti koje mogu biti odvojene ili miješane. To je psihički poremećaj u kojima ljudi imaju nerazmjerne uspone i padove raspoloženja. Faze manije i depresije izazivaju poremećaj u načinu razmišljanja, razini energije, te u ponašanju. Izlječiv je poremećaj za čije liječenje postoji velik broj lijekova koji većini bolesnika i pomogne, te drugih psihosocijalnih postupaka kao što su edukacije oboljelih, psihoterapije, rad s obitelji i drugo. Ponekad prođe dosta vremena dok se ne uspostavi dijagnoza i započne liječenje, a to se uglavnom događa zato što je poremećaj ponekad ne prepoznatljiv. Kod oboljelih su prisutne velike izmjene raspoloženja. Javljaju se faze sniženog raspoložena (depresija) i povišenog raspoloženja (manija ili hipomanija). Ponekad su ove faze raspoloženja jako izražene pa je i lakše dijagnosticirati poremećaj. Ali nekada to može biti manje primjetno. Izmjene maničnih/ hipomaničnih faza i depresivnih faza su vrlo individualne. Nekad se češće izmjenjuju faze povišenog raspoloženja, nekad sniženog, a ponekad su obje faze prisutne u istoj epizodi. Dijagnozu bipolarnog poremećaja postavlja psihijatar nakon više razgovora provedenim sa bolesnikom i sa članovima obitelji, tj. osobama koje su bliske oboljelome, a po potrebi sa drugim osobama. Postoje određeni psihotični simptomi ( Psihotično znači veliki otklon od stvarnosti, osoba vjeruje u nešto što apsolutno nije točno, ali za nju izgleda vrlo stvarno) koji se pojavljuju i u fazi manije i u fazi depresije kod određenog broja oboljelih. Ti se simptomi odnose na pojave koje nisu dokazive u stvarnosti, a to su:Slušne halucinacije- osoba čuje jedan ili više glasova, bilo da su ugodni (u maniji) ili neugodni (u depresiji)Vjerovanja koja nisu temeljena na stvarnosti- osjećaj da ih netko prati ili progoni, da se sadržaj na televiziji odnosi upravo na njih, da su neke druge osobe, poput poznatih pjevača.Mnogi pacijenti ne pričaju o psihotičnim simptomima jer misle da su istiniti ili drže kako će ih smatrati ludima i zatvoriti u bolnicu. Takvi simptomi mogu dovest i do neadekvatnog ponašanja oboljelog i do nesporazuma sa okolinom. Zato je vrlo je važno da tijekom liječenja oboljeli dobije uvid kako je ovakva pojava simptoma moguća, pa ako se pojavi, da ih nauči rano prepoznati te se obrati za pomoć liječniku.Bipolarni poremećaj spada u kompleksne psihičke poremećaje čija je pojava povezana sa različitim faktorima kao što su biološki, psihološki te psihosocijalni faktori. Postoje i različite životne situacije koje utječu na pojavu bolesti, a to su: gubitak posla, razvod, financijski problemi, promaknuće na poslu, početak ljubavne veze, tjelesna bolest i drugoZnanost je zauzela stav da se radi o kompleksnom poremećaju u kojem postoji predispozicija u genima, ali moraju biti prisutni i nepovoljni vanjski faktori kako bi došlo do pojave bolesti. Znači da netko može imati predispoziciju za bolest, jer primjerice u obitelji ima oboljeli ,ali ne mora doći do pojave bolesti kod te osobe{1}Liječenje se provodi različitim lijekovima; antidepresivima i anksioliticima ovisno o stupnju i težini bolesti, te psihosocijalnim postupcima.