| Abstract | Razvoj intravenske punkcije i samog pristupa venskom putu pratimo usporedno sa tehnološkim razvojem u kliničkoj medicini, a osobito u posljednjih pedesetak godina. Danas u rutinskoj praksi najčešće susrećemo primjenu perifernog i centralnog venskoga puta.
Kod perifernog venskog puta razlikujemo jednostavnu, jednokratnu punkciju vene koja se najčešće koristi u laboratorijskoj dijagnostici, za pojedinačnu intravensku terapiju i/ili mikrobiološku pretragu krvi i sl. te samu uspostavu venskoga puta kod kojega se nakon punkcije vene, intravaskularno postavlja kateter preko kojega se tijekom više dana mogu primjenjivati ponovljene i/ili kontinuirane dijagnostičke pretrage te različite terapije primjerene za periferni venski put (unošenje parenteralne hrane, tekućine, krvi i dr.). Intravenska punkcija i uvođenje perifernog venskoga katetera je u nadležnosti medinskih sestara, laboranata, mikrobioloških i rentgenoloških tehničara.
Centralni venski put uvodi liječnik u sterilnim uvjetima, a sam nadzor katetera vrši sestrinstvo. Centralni venski kateteri omogućuju primjenu diferentne terapije (istovremenu kontinuiranu primjenu više otopina i lijekova razliĉite osmolalnosti, osobito ukoliko postoji potreba za njihovom dužom primjenom), dijagnostiĉkih i intervencijskih postupaka (ugradnja stentova, srčanih stimulatora) te invazivnog praćenja bolesnika u jedinici intenzivnoga liječenja (mjerenje centralnog venskog tlaka, tlaka u plućnoj arteriji i sl). Centralni pristup venskome putu je invazivni te može biti praćen poznatim popratnim komplikacijama (pneumotoraks, hematotoraks, subkutani emfizem i sl.) koje je nužno na vrijeme uočiti, prepoznati i pravovremeno zbrinuti. Centralni venski pristup je indiciran uvijek kada je periferni pristup onemogućen, kada je potreban veliki protok infuzija te u posebnim situacijama koje uključuju reanimaciju, politraume, ekstenzivne opekline, velike operacijske zahvate, onkološku terapiju i sl.
Primjena intravenske punkcije ima svoje posebnosti u dječjoj dobi, a naročito kod novorođenĉadi i nedonoščadi kada se mogu primijeniti i zamjenski venski pristupi ili kirurške preparacije vene.
U provedbi intravenske punkcije važnu ulogu ima sestrinstvo. Medicinska sestra treba biti educirana za provođenje periferne intravenske punkcije kao i za asistiranje prilikom provođenja centralne venske punkcije. Ona ima značaju ulogu i u prevenciji infekcija vezanih uz periferni, a naročito centralni venski put. Medicinska sestra je također ključni faktor u edukaciji i pravodobnoj informiranosti samih bolesnika , ali i članova njihove obitelji o načinu i nužnosti primjene intravenskog puta osobito ukoliko postoji potreba za njegovu dugotrajniju primjenu. |
| Abstract (english) | Venipuncture and venous access evolved with the technological development in clinical medicine, particularly in the last fifty years. Today, in routine practice, the peripheral and central venous accesses are most commonly applied.
The peripheral venous access involves two methods. The first one is a simple, one-time venipuncture that is most often used in laboratory diagnostics, for individual intravenous therapy and/or microbiological blood tests, etc. The second is the establishment of intravenous route to insert IV catheter that allows repeated and/or continuous diagnostic tests and various therapies lasting several days for which the peripheral venous route is suitable (administration parenteral nutrition, fluids, blood, etc.). Venipuncture and peripheral venous catheter are the responsibility of nurses, laboratory technicians, microbiological and radiological technicians.
Central venous catheterization is performed by a physician under sterile conditions, while the role of a nurse is to monitor the catheter. Central venous catheters enable the use of differentiated therapy (simultaneous continuous use of multiple solutions and drugs of different osmolality, especially if there is a need for their longer use), diagnostic and interventional procedures (implantation of stents, cardiac pacemakers), and invasive monitoring of patients in the intensive care unit (measuring the central venous pressure and pulmonary artery pressure, etc.). The central venous access is an invasive procedure that may result in complications such as pneumothorax, hemothorax, subcutaneous emphysema, etc. that must be noticed, recognized and taken care of on time. Central venous access is indicated when peripheral access is not possible, or when a large infusion flow is required, and in special situations involving resuscitation, polytrauma, extensive burns, major surgery, cancer treatment, and the like.
Pediatric venipuncture has its own particular aspects, especially in newborns and premature infants when alternative venous accesses or surgical vein preparations can be applied.
Nursing plays an important role in performing venipuncture. Nurses need to be trained to perform peripheral venipuncture as well as to assist in performing central venous catheterization. Nurses play an important role in the prevention of infections
related to the peripheral and particularly to the central venous route. A nurse is also a key factor in educating and providing not only patients with timely information, but also their family members regarding the manner and necessity of intravenous access, especially if there is a need for its long-term use. |
