Abstract | Smetnje učenja i ponašanja često su prisutni u dječjoj dobi. Ovi poremećaji mogu varirati
po težini, intenzitetu te prisutnosti pojedinih simptoma. Obično se smetnje učenja i ponašanja
otkriju u kasnoj predškolskoj dobi, kad dijete krene u školu ili neposredno prije samog upisa u
školu. U prepoznavanju navedenih smetnji naglašena je multidisciplinarna uloga stručnjaka iz
različitih područja te uloga roditelja i učitelja. Da bi što ranije i uspješno prepoznali smetnje,
važno je kontinuirano educirati roditelje, učitelje i druge osobe koje sudjeluju u radu s
djetetom. Često je potrebno dulje vrijeme kako bi se smetnje definirale i kako bi se moglo
djelovati u smjeru smanjenja i/ili uklanjanja istih. Zajednica još uvijek nedovoljno ulaže u
centre koji bi adekvatno dijagnosticirali i pružili skrb u otklanjanju smetnji. Dugotrajan rad s
djetetom na više različitih područja, smetnje može ublažiti i/ili ukloniti, pri čemu je ključna
potpora i razumijevanje okoline.
Multidisciplinaran tim stručnjaka, u koji je uključena i medicinska sestra, uz specifične
terapije, radi s djecom u cilju bolje socijalizacije, društveno prihvatljivog ponašanja, potiče
djecu na inicijativu da stalno uočavaju i rješavaju probleme, rade na djetetovu
samopoštovanju i samopouzdanju kako bi odrasli u sigurne, mlade ljude.
Tijekom izrade završnog rada provedeno je istraživanje među roditeljima predškolske djece
kako bi dobili informacije o upućenosti roditelja u poremećaje učenja, pažnje i
hiperaktivnosti.
Rezultati istraživanja su pokazali da je većina roditelja, 43,9%, djelomično upoznata koji sve
poremećaji spadaju u poremećaje učenja, a 48,2% roditelja bi djelomično znalo prepoznati
simptome poremećaja. Iz rezultata je također vidljivo da 62,5% roditelja informacije dobiva
preko Internetskih stranica dok samo njih 5,7% preko stručnih emisija na TV- u ili radiju.
Više od polovine roditelja (54,5%) izjasnilo se da su im informacije djelomično dostupne i
razumljive, 91,2% misli da treba više informirati javnost o poremećajima, a njih čak 92,2%
misli da je potrebna edukacija roditelja školske i predškolske djece. |