Broj starijih osoba ubrzano raste u ukupnoj populaciji. U budućnosti se očekuje nastavak takvoga trenda i ubrzanog povećanja broja starijih osoba u odnosu na ukupan broj stanovništva. Promjene koje donosi proces starenja, kao što su odlazak u mirovinu, smanjena funkcionalna sposobnost, povećani rizici od bolesti, socijalna isključenost, gubitak bliskih osoba i slično, stvaraju potrebu starijih osoba za potporom obitelji i zajednice. Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati stavove prema osobama starije životne dobi na prigodnom uzorku, njihovom položaju u društvu, te ispitati vlastita očekivanja sudionika o starosti i životu nakon umirovljenja. Istraživanje je provedeno putem anonimnog online anketnog upitnika objavljenog na društvenim mrežama u vremenskom razdoblju od 19.06.2017 - 23.06.2017. Ukupan broj sudionika koji su sudjelovali u istraživanju je 296 [N=296], 41 (13,9%) sudionika muškog spola i 257 (86,1%) sudionica ženskog spola.Prosječna starosna dob svih sudionika [N=296] je 34,24 godine. Rezultati istraživanja ukazuju na nedostatak vremena i životnih vještina mlađih naraštaja koje su potrebne za brigu o starijim članovima obitelji. Čak 193 ( 65,2%) sudionika smatra da starije osobe koje su bolesne i ne mogu brinuti o sebi treba smjestiti u starački dom. Također, 214 (73,2 %) sudionika slaže se s tvrdnjom da osobe starije životne dobi teže prihvaćaju novitete i imaju smanjen adaptacijski kapacitet.Slaganje sa tvrdnjama koje navode da su osobe starije životne dobi građani drugog reda 113 (38,2%), da u našem društvu nema za njih mjesta 37 (12,5), da su najčešći korisnici zdravstvenih usluga čime i troše najveći dio sredstava zdravstvenog sustava 125(44,2%) ukazuju na nepovoljne trendove, postojanje predrasuda i negativnih stavova o starijim osobama. Kada se radi o projekciji sebe u starijoj životnoj dobi, kakvim se zamišljaju u starosti, čak 117 (39,5%) sudionika istraživanja navodi da će im u starosti biti teže nego njihovim roditeljima, što ukazuje na određenu nesigurnost u pogledu egzistencije i ostvarenju prava iz socijalnog i mirovinskog sustava. Kako su sudionici istraživanja mlađe i mlađe srednje dobi (prosječna starost svih sudionika je 34,4 godine), takvoj projekciji vjerojatno doprinose problem vezani uz zapošljavanje, nedostatak stalnih prihoda, niska primanja, neizvjestan opstanak postojećeg mirovinskog sustava. Oko trećine sudionika smatra da će u starosti svima ići na živce 95 (32,1%), a čak 240 (81,1%) sudionika misli da u starosti neće živjeti sa svojom djecom.Uz postojanje znatnih individualnih razlika u brzini starenja znatne su i individualne razlike u doživljaju starosti koji može, ali i ne mora odgovarati stvarnoj kronološkoj dobi. Rezultati potkrepljuju izreku “Star si onoliko koliko se osjećaš starim”, i sa tom se tvrdnjom složilo 257 (86,8% ) sudionika. Promicanje važnosti kvalitetne brige i zdravstvene skrbi o starijim osobama uzimajući u obzir njihov doprinos zajednici u prošlosti, zadaća je svih zdravstvenih radnika.