Ideja završnog rada stigla je sasvim spontano, izradila sam siluetu svog lica i sa svakim radom inspiracije je bilo sve više, svaka ilustracija nastala je nadahnuta nekom emocijom koja se tog trenutka pojavila u meni. Pokušavala sam na ilustrativan način prikazati emocije koje vladaju nama, ne bi li potaknula medijsko-socijalnu komunikaciju. Spomenuto me ohrabrilo jer je to bio znak da je to pravi medij. Bilo je pitanje kako ih prenijeti i kako će one komunicirati, i koja je njihova namjena. Svaka ilustracija ima svoju priču, razmišljala sam da li podijeliti priču s drugima, i na koji način pa sam odlučila podijeliti priču u ilustriranom obliku. Svatko ima svoje emocije pa ih ilustrirane može povezati sa emocijom koju smatra srodnom. Praktični aspekt završnog rada sastojao se u isprobavanju i primjeni više konkretnih tehničko-tehnoloških i grafičko-tiskarskih postupaka, sve dok nije nađen optimalni postupak i nosilac. Za svaku pozadinu odabrala sam vodenu tehniku- akvarel jer je pogodna za izražavanje i nijansiranje duševno-emocionalnih stanja. Može stvoriti najviše kontrasta i najveći raspon. Pošto su siluete jasne, oštre i dominantne u mom radu, odlučila sam se za sitotisak koji uz to ističe i ograničenost akvarela u definiranju nijansi koje sam željela izraziti. Nakon prvog otiska znala sam da je to ono što želim postići- tamna crna silueta na akvarelu. Kroz proces pretakanja idejnog koncepta na majice, šalice i knjigu stvorila sam medijsko- komunikacijski koncept koji se sastoji od 7 ilustracija koje u sebi nose određenu emociju. Ilustracija je postala medij koji prenosi određenu priču i poruku.