Humani papiloma virusi pripadaju skupini DNA virusa koji se prenose kontaktom ili injekcijom. Danas postoji oko 200 tipova HPV-a, a njih četrdesetak zahvaća spolni sustav. Upravo je genitalna infekcija ovim virusom danas najčešća spolno prenosiva bolest. Tipovi niskog rizika uzrokuju dobroćudne anogenitalne promjene i intraepitalne lezije vrata maternice niskog stupnja, dok su visokorizični tipovi povezani s pojavom malignih promjena. Povezanost HPV-a i karcinoma materničnog vrata više nije upitna. Specifično protuvirusno liječenje još uvijek ne postoji zbog čega se liječiti mogu samo simptomi infekcije. S druge strane prevencija virusa je moguća putem bivalentnog i kvadrivalentnog cjepiva. Budući da se studenti sestrinstva i medicinske sestre/tehničari često susreću s HPV-om u svojoj službi prilikom brige za oboljele, ovo istraživanje bavilo se proučavanjem znanja i mišljenja istih o HPV-u kao uzroku karcinoma vrata maternice. Cilj istraživanja je ispitati mišljenje i razinu znanja studenata sestrinstva i medicinskih sestara/tehničara o HPV-u kao uzroku karcinoma vrata maternice. U SPSS 23 IBM programu za statističku obradu podataka napravljena je kvantitativna deskriptivna obrada podataka koja uključuje frekvenciju odgovora te deskriptivnih podataka upitnika znanja. Istraživanje je provedeno na 342 ispitanika putem Interneta i Google obrasca s konstruiranim anketnim upitnikom u svrhu ovog istraživanja. Istraživanje je bilo anonimno i dobrovoljno. Od 342 ispitanika njih 326 bilo je ženskog, 16 muškog spola, a 127 ispitanika bilo je između 18 i 25 godina, te je 126 njih imalo završeno srednjoškolsko obrazovanje. Njih 125 radi kao prvostupnik/ca sestrinstva. U upitniku znanja o HPV-u ispitanici su uglavnom dali točne odgovore. Od 15 pitanja, većina ispitanika točno je odgovorila na sva pitanja, osim na 10. i 13. pitanje gdje su odgovori uglavnom bili netočni. Njih 176 odgovorilo je kako bi se cijepili kad bi imali prilike, dok se je samo njih 31 cijepilo, a 334 ispitanika smatra kako populacija nije dovoljno upoznata s posljedicama infekcije HPV-om te njih 173 smatra kako bi edukacija djece u osnovnim školama te radionice za srednjoškolce bila najbolja mjera za smanjenje incidencije HPV-a. Njih 321 smatra kako zdravstveno osoblje ne posvećuje dovoljno vremena edukaciji populacije o spolno prenosivim bolestima uključujući i HPV, iako njih 187 nikad nije zatražilo pojašnjenje o HPV-u. Statistički nije pronađena nikakva razlika u znanju o HPV-u s obzirom na spol, dob i školovanje sudionika. Međutim, statistički značajna razlika u znanju o HPV-u postoji s obzirom na mišljenje sudionika o cjepivu za isti. Oni ispitanici koji do istraživanja nisu bili upoznati s cjepivom, pokazuju najniže znanje o HPV-u. Takvi rezultati pokazuju važnost daljnjeg obrazovanja, prvenstveno zdravstvenih radnika, kako bi u budućnosti smanjila incidencija HPV-a.