| Abstract | U ovome radu će se pisati o posttraumatskom stresom poremećaju (PTSP) koji predstavlja
duševni poremećaj te se može javiti u osoba koje su proživjele vrlo jaki i životno ugrožavajući
događaj. Traumatski događaj za svakog čovjeka je iznenadni, neočekivani, neugodni i na takve
događaje osoba nikada nije spremna. Svakoga sata netko negdje postaje žrtvom nasilja, žrtvom
psihičke traume, izravno ili kao svjedok. Posljedice se, primjerice seksualnog i/ili psihičkog
zlostavljanja, sudjelovanja u ratnim operacijama, ubojstva, teške prometne nesreće, prirodne
katastrofe, nenadane prirodne smrti bliskih osoba mogu iskazati odmah ili razviti u
posttraumatski stresni poremećaj. Ako je žrtva, zacijelo želi znati što se točno dogodilo kako bi
se mogle poduzeti mjere liječenja, oporavka i povratka u normalne životne okolnosti.
Traumatsko iskustvo ostavlja trajne psihičke, emocionalne, ponašajne i tjelesne posljedice s
kojima se traumatizirana osoba svakodnevno teško nosi. Narušena joj je kvaliteta života i
zdravlja. Osoba više nije ista kakva je bila nekada odnosno prije traume. To najbolje prepoznaje i
uočava njegova obitelj koja najviše pati. Psihotraumatizirani se udaljava i otuđuje od svoje
obitelji, ne može normalno funkcionirati u radnom i obiteljskom okruženju i ono što je
karakteristika, ne samo oboljelog nego i članova njegove obitelji, je osjećaj bespomoćnosti koji
se javlja. Članovi obitelji ne znaju kako i na koji način pomoći. Potrebno je reagirati na vrijeme i
potražiti stručnu pomoć. Za uspješno liječenje vrlo je važna dobra komunikacija koju treba
uspostaviti s pacijentom te da uz pacijenta sudjeluje i njegova obitelj jer bi mu ona trebala biti
najveća podrška i potpora i time uvelike može pozitivno utjecati na tijek i ishod liječenja. Prvi
kontakt pacijenta i njegove obitelji s liječnikom je kroz medicinski intervju, a samim dolaskom
pacijenta u ustanovu i traženjem stručne pomoći, počinje se pružati i zdravstvena njega koja
mora biti pružena na individualnoj razini za svakog pacijenta u holističkom pristupu u koji je
uključeni cijeli tim zdravstvenih djelatnika.
Socijalna svjesnost o ljudskim pravima, nasilju i katastrofama se povećala posljednjih 20-ak
godina, čemu su osobito pridonijeli ratovi i prirodne katastrofe, što je i dovelo do razvoja
psihotraumatologije. U Hrvatskoj se područje psihotraumatologije počelo intenzivnije razvijati
početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, odnosno tijekom Domovinskog rata. |
| Abstract (english) | In this paper, posttraumatic stress disorder (PTSD) will be written, which is a mental disorder
and may occur in people who have experienced a very potent and life-threatening event. The
traumatic event for every man is sudden, unexpected, embarrassing, and in such events the
person is never ready. Every hour, someone becomes a victim of violence, a victim of a
psychological trauma, either directly or as a witness. Consequences such as sexual and / or
psychological abuse, participation in war operations, murders, heavy traffic accidents, natural
disasters, sudden deaths of close relatives can be expressed immediately or developed into
posttraumatic stress disorder. If he is a victim, he certainly wants to know what exactly happened
to be able to take healing, recovery and return to normal life circumstances.
Traumatic experience leaves a lasting mental, emotional, behavioral and physical
consequence that the traumatized person wears on a daily basis. The quality of life and health is
impaired. The person is no longer the same as before or before the trauma. It best recognizes and
finds his family suffering the most. Psycho-radiotherapy is distanced and alienated from its
family, can not function normally in a working and family environment, and what is
characteristic not only of a person suffering from illness but also of members of his family is a
feeling of helplessness that occurs. Family members do not know how and how to help. There is
a need to react in time and seek professional help. Successful treatment is very important for
good communication that needs to be established with the patient and that his family is involved
with the patient as well, because it should be the greatest support and support, and this can
greatly affect the course and outcome of the treatment. The first contact of the patient and his
family with the doctor is through a medical interview, and by the arrival of the patient in the
institution and the search for professional help, the health care service begins to be provided on
an individual level for each patient in a holistic approach involving the entire health care team
employees.
Social awareness of human rights, violence and disasters has increased over the last 20 years,
which has contributed to wars and natural disasters, which has led to the development of
psychotraumatology. In Croatia, the area of psychotraumatology began to develop more
intensively at the beginning of the 90s of the last century or during the Homeland War. |
