Psihijatrijski bolesnici često se u svom svakodnevnom životu susreću sa nizom predrasuda koje im često otežavaju liječenje primarne bolesti. Stigma je stereotipna negativna obilježenost pojedinca na temelju njegovih osobina ili ponašanja koji se smatraju društveno neprihvatljivima. Uz zdravstvene probleme, diskriminaciju od strane društva velik problem za oboljele predstavlja i samostigmatizacija. Stigma i samostigmatizacija stvaraju osjećaj niskog samopoštovanja i strah da će biti odbačeni, zbog čega i sami pacijenti izbjegavaju komunikaciju. Samostigmatizacija i depresija mogu imati pogubne posljedice i stoga ih je važno pravovremeno prepoznati. Najčešći uzrok stigmatizacije je neznanje o samoj bolesti. Pozitivno je što se zbog sve većeg broja psihički oboljelih nastaju različiti programi za borbu protiv stigmatizacije. Cilj ovakvih programa je vraćanje dostojanstva oboljelih, ustanova u kojima oni borave ali i edukacija i oboljelih i šire populacije. Smanjenje stigmatizacija jedna je od uloga svake medicinske sestre. Medicinska sestra treba jednako pristupiti svakom pacijentu, te mora posjedovati specifična znanja iz područja psihijatrije kako bi mogla na pravilan način educirati samog pacijenta, njegovu obitelj ali i širu populaciju. Psihijatrijske medicinske sestre imaju ključnu ulogu u uspostavljanju poštovanja, ljudskih prava odnosno prava bolesnika. Stavovi studenata Sestrinstva prema psihijatrijskim bolesnicima obrađeni su kroz istraživanje provedeno online anketnim upitnikom pod nazivom „Stavovi studenata Sestrinstva prema psihijatrijskim bolesnicima“. Istraživanje je provedeno na 180 studenata prve, druge i treće godine studija. Cilj istraživanja bio je ispitati postoji li razlika u stavovima studenata na različitim godinama istog studija prema psihički bolesnim osobama. Ispitana su dosadašnja iskustva studenata sa psihičkim bolesnicima, prisutnost predrasuda, promjena ponašanja i način komunikacije te želja studenata za radom sa psihijatrijskim bolesnicima. Studenti treće godine posjeduju više znanja o psihičkim bolesnicima te imaju manje predrasuda. Studenti prve godine mijenjaju način komunikacije kada razgovaraju sa psihički bolesnom osobom, dok se prema višim godinama studija taj broj smanjuje. Studenti prve godine najčešće s psihički bolesnom osobom govore mirnije i staloženije, dok se studenti i prve i druge godine u velikom broju ponašaju posebno ljubazno kako ne bi izazvali nepoželjne reakcije.