Već duže vrijeme Kina se u svjetskoj javnosti predstavlja kao primjer zemlje koja ima najveći rast proteklih dvadesetak godina. Kina je od zemlje pune siromaštva iz sredine 20. stoljeća velikim stopama krenula prema zemlji znanosti, suvremene tehnologije, tržišne ekonomije i demokracije. No, promatranje kineske države puno je suprotnosti, te se može usporediti s poznatim primjerom iz psihologije o promatranju slike s dvostrukim značenjem: ovisno o kutu gledanja onoga koji promatra, vidjet će se mlada žena ili starica. Tako je za dio znanstvenika i teoretičara s područja međunarodnih političkih odnosa, u skladu s njihovim polaznim stavovima, Narodna Republika Kina samim svojim prostiranjem na teritoriju veličine 9.596.960 četvornih metara, što čini dvije trećine istočnoazijskog prostora, i činjenicom da predstavlja domovinu za gotovo jednu petinu svjetskog stanovništva, s najdinamičnijom svjetskom privredom proteklih dvadesetak godina, naoružana nuklearnim oružjem i jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, država s potencijalima supersile koja će obilježiti početak novog tisućljeća. Za druge, ona je tek jedna od siromašnih zemalja u razvoju, koja uz sve probleme što karakteriziraju razvoj ove skupine država, treba svoje društvo od 1,351 milijarde stanovnika transformirati iz zaostaloga poljoprivrednog društva 19. stoljeća u razvijeno informatičko društvo, primjereno 21. stoljeću. Pitanje koje se samo po sebi nameće jest: koje od ova dva suprotstavljena mišljenja oslikava suvremenu Kinu, ili je istina, kao i obično, negdje u sredini?