Usamljenost se definira kao uznemirujuće i neugodno iskustvo pojedinca koje se javlja kada je mreža socijalnih kontakata nedostatna, a mogu ju doživjeti svi ljudi tijekom svojega života u većoj ili manjoj mjeri (Perlman, Peplau). Ipak, usamljenost se najčešće pojavljuje u razdoblju adolescencije. Kao razvojni period svake osobe, adolescencija je osjetljivo razdoblje zbog svih promjena koje se događaju. U tom periodu dolazi do izgradnje i afirmacije socijalnih odnosa pojedinca s okolinom i njegovim vršnjacima. Ukoliko u tom periodu ne dođe do adekvatnog ostvarenja socijalnih odnosa s vršnjacima, javlja se neravnoteža u njegovom funkcioniranju što posljedično dovodi do neprimjerenog i rizičnog ponašanja, odnosno do stjecanja štetnih navika. Provedeno je istraživanje na 46 adolescenata, s ciljem utvrđivanja povezanosti i utjecaja socijalne i emocionalne usamljenosti na nezdravstveno ponašanje. Što se tiče utjecaja socijalne i emocionalne usamljenosti na nezdravstveno ponašanje, uočeno je da one utječu na konzumiranje alkohola, cigareta i droge. Nasuprot tomu, rezultati istraživanja su pokazali da socijalna i emocionalna usamljenost ne utječu na rizično spolno ponašanje adolescenata; viša je razina usamljenosti kod onih sudionika koji nikada nisu imali spolne odnose. Kako bi se detaljnije proučio utjecaj usamljenosti na ponašanje adolescenata, potrebno je provesti daljnja istraživanja.