Konceptualne izložbe često su neshvaćene od strane posjetitelja zbog vrednovanja estetike objekta umjesto ideje koju taj objekt predstavlja. Upravo se konceptualnom umjetnošću predočavaju teme kojima se ohrabruje rasprava i kritičko promišljanje viđenog. Konceptualna izložba „Prvo lice jednine“ obuhvaćala bi temu individualizma i kolektivizma koja je inspirirana odnosom prema marginaliziranim skupinama. Izložbi će prethoditi umjetničke intervencije ispisanih izjava na javnom mjestu koje će biti dokumentirane i objavljene na društvenim mrežama. Serija fotografija umjetničkih intervencija, dvije instalacije slobodne za korištenje i video rad bili bi izložbeni radovi. Tehnički najkompleksniji bit će video snimljene izjave posjetitelja koju on nije izgovorio. Iza toga stoji tehnologija „fake video“ koja koristi prethodno snimljenu ljudsku sliku i umjetnu inteligenciju. Dosad je ista tehnologija korištena u izložbama preispitivanja identiteta umjetnice Gillian Wearing te upozorenja na privatnost podataka umjetnika Bill Postersa. Zbog više načina realizacije videa u radu su navedene potencijalne tehnologije i softveri. Cilj izložbe je uočiti kome udovoljavamo u međusobnim interakcijama te ostvariti balans između individualizma i kolektivizma. Uz društvene mreže, umjetničke intervencije bi se pojavljivale na člancima portala i kod pretraživanja interneta. Baš kao i u javnom prostoru, neočekivana izjava bi privukla pozornost publike. Upravo je uočavanje prvi korak promjene. Rad ne pokriva ostvarenje izložbe već predstavlja korake ka njenoj realizaciji.