Abstract | Proglašenjem lockdowna u Hrvatskoj u ožujku 2020. donesene su mjere za suzbijanje širenja virusa COVID-19. Među donesenim mjerama poput ograničenja većih okupljanja, stoje i regulacije o provedbi nastave na svim razinama obrazovanja, te se tako čitav hrvatski obrazovni sustav preko noći preselio u online nastavu odnosno nastavu na daljinu. Kako je prije lockdowna tek petina visokoškolske nastave bilo provođeno u online obliku, to je dovelo do toga da su se obrazovne institucije suočile s velikim izazovom „selidbe“ cijelog obrazovnog sustava u potpuno digitalni svijet provođenja nastave, koji se trebao provesti u vrlo kratkome roku. U tom kontekstu, svrha ovoga rada bila je istražiti osobna iskustva hrvatskih visokoškolskih nastavnika tijekom odvijanja nastave na daljinu u akademskoj godini 2019./2020. u ranoj fazi lockdowna u Hrvatskoj. Anonimna web anketa provedena je u razdoblju od 24. travnja do 8. svibnja 2020. godine na uzorku nastavnika (N=77, F=70.13%) sa visokoškolskih ustanova u Republici Hrvatskoj koji su popunili anketni upitnik u cijelosti, a podaci ankete su bili obrađeni postupcima deskriptivne statistike. Čestice su koncipirane u cilju prikupljanja odgovora nastavnog osoblja o njihovim osobnim iskustvima, zadovoljstvom različitim aspektima online nastave i o aspektima online nastave koje bi htjeli prenijeti u buduću kontaktnu nastavu. Rad sadrži i teorijski dio nastave na daljinu, kao i praksu izvođenja takvog tipa nastave, posebice u pogledu javnozdravstvene krize COVID-19. Prema dobivenim rezultatima anketne skupine podaci su pokazali kako je trećina nastavnika imalo osrednje vladanje nastavnim e-alatima, pretežito e-alati koje su koristili u kontaktnoj nastavi, a petina navodi kako nisu imali prethodna iskustva s nastavnim e-alatima. Dobiveni rezultati su pokazali najveće zadovoljstvo nastavnika u varijabli količine podrške osobnog okruženja (AS = 8,38; SD = 2,519), a najmanje zadovoljstvo su iskazali u varijabli aktivnog praćenja nastave od strane studenata (AS = 6,70; SD = 2,656). Gotovo polovica ispitanika također navodi kako ne znaju navesti ili ne planiraju uvesti nikakva novostečena iskustva koje su stekli tijekom odvijanja online nastave. Isto tako zanimljivo je istaknuti dvojbeno mišljenje nastavnika u pogledu pozitivnih i negativnih aspekata nastave na daljinu, što nam sugerira generalno različite dojmove nastavnika o provođenju nastave na daljinu. Ovaj rad nastojao je doprinijeti osnaživanju svijesti o potrebi dodatnih napora u smjeru razvoja i povećanja akreditiranih studijskih programa visokoškolske nastave na daljinu te može poslužiti kao podloga za daljnja kompleksnija istraživanja. |