Diabetes mellitus ili šećerna bolest jedna je od najraširenijih bolesti diljem svijeta i jedna je od vodećih javnozdravstvenih problema. Šećerna bolest tipa 1 javlja se najčešće kod djece i mladih, a može i kod odraslih osoba, dok se šećerna bolest tipa 2 najčešće javlja kod odraslih i starijih osoba. Kako bi se smanjila pojavnost šećerne bolesti bitna je promocija zdravog načina života, što je nažalost postalo teško izvedivo zbog ubrzanog načina života koji uključuje nedovoljno vremena za pripremu obroka, pa se poseže za brzom hranom. Naravno, veliki problem je i sjedilački način života kojim živi veći dio populacije svijeta. Potrebno je uvesti veći broj programa prevencije diabetes mellitusa, a i ostalih bolesti ( npr. visok krvni tlak) u sve razine zdravstvene zaštite. Najveću ulogu u tome ima medicinska sestra koja svojim znanjem može ukazati i educirati populaciju o pravilnoj prehrani i poticati ih na svakodnevnu tjelovježbu. Redovita tjelesna aktivnost održava odgovarajuću razinu glukoze u krvi, što bi trebalo biti u cilju svakog pacijenta oboljelog od dijabetesa kako ne bi došlo do akutnih ili kroničnih komplikacija. Vježbe trebaju biti prilagođene pojedincu, odnosno ovise o dobi, sposobnostima i interesima te samoj bolesti, odnosno njezinim komplikacijama, ako su prisutne. Budući da su simptomi šećerne bolesti često neprimjetni i ljudi mogu živjeti godinama bez da znaju da boluju od iste, rano otkrivanje i pravodobno liječenje jedini su načini sprječavanja komplikacija. Posljedice dugotrajnog i nepravilnog liječenja dijabetesa su pojava sljepoće, oštećenje krvnih žila, nastanak srčanog infarkta ili moždanog udara, oštećenje bubrežne funkcije koja kasnije za posljedicu može zahtijevati hemodijalizu ili transplantaciju bubrega.